Piše: Ivan Salečić (facebook)

Prašuma koja proizvodi 20 posto kisika za planetu nalaze se u nečem što se zove fucking “Brazil!”? Uopće ne mogu vjerovati da tako važan resurs za cijelu planetu pripada nekoj “državi”, tom jednom diluvijalnom sadističkom formatu koji tvrdi da ima nešto što se zove “suverenost” da na svojem teritoriju radi što hoće – spali prašumu, naredi da se nosi burka, stavi te u međunarodnu izolaciju jer “smo mi svi” Gotovina, Norac, Purda, pizda materina, omogući korporacijama da tuže tu istu državu ako donosi politike koje im ne idu niz dlaku.

Države više nemaju kapacitet da se nose s okolnostima u kojima su se našle. One međutim u toj svojoj potkapacitiranosti imaju plan – kakav već može smisliti netko tko je potkapacitiran. Recimo na primjeru Brazila, organiziraju paljenje prašume da bi neki ološ na opožarenom području radio “biznis”, monokulture koje pervertiraju dosadašnju raznolikost ekosustava. Taj Brazil i slične parasocijalne tvorbe to naravno rade zbog korupcije, ali ta korupcija nije došla s Marsa, ona je samo alat kojim one žele kontrolirati svoju “ekonomiju”, podjarmiti je, istodobno se zalažući za njezinu “slobodu”. Biti slobodna ili neslobodna za ekonomiju nisu varijable – njezina je varijabla da je ona jedan propali i prolupali pičvajz čiji su deskriptivni kapaciteti ideologija, a prediktivni kapaciteti pizdarija. Kina je “neslobodna”, USA je “slobodna”, wtf?

“Ekonomija”, zbog koje Brazil pali prašumu, je mlađa, gluplja, fanatičnija i agresivnija sestra države. Svađajući se, brinu se jedna za drugu, ova plaća porez, ova donosi zakone koji joj pogoduju, drugarska se pesma ori. Sve što se sada zbiva u Brazilu zbiva se zbog “ekonomije”. Takva nastranost opravdava nepojavna sranja diljem svijeta jer ona valjda etabliraju ultimativni cilj ekonomije – “slobodno tržište”, koje je kao “komunizam” ili “kršćanstvo” – nešto što zapravo ne postoji niti će ikad postojati, fantazija, mašta, deluzija, konceptuala, u ideji je jebeno, u praksi je… lomača, gulag i ovrha. Birati stranu između dva kraja tog štapa ultimativne odvratnosti, “države” i “tržišta”, čiju ultimativnu suradnju ovog časa predstavlja vatra u prašumi, znači ili – imati interes u toj podjeli i biti ekstremno kvaran, ili – biti ekstremni debil, posebna iteracija debiliteta, jer je razlika između države i njezinog tržišta manja nego između Ožujskog i Karlovačkog. To su lučne sekunde. Obiteljska svađa o tome kako će se dijeliti oteto – pri čemu jedni imaju kocept da vam za ono što radite malo daju, a drugi da vam puno uzmu. To je ta duboka razlika. Vi ste ti kojima jedni i drugi otimaju, ali svejedno imate svoj izbor između jednog i drugog, u ovoj ste podjeli za nekog i protiv nekog? Čestitam, pripada vam prijelazna kapa s magarećim ušima.

OK, back to the point, to da svaki komad svijeta mora nekom “pripadati” pa prašuma koja proizvodi 20 posto kisika nije ekstrateritorijalno područje, nego nešto po čemu svatko može jebati kako se sjeti, to je duboko bolesna zamisao. Ekocid je supstancijalno pišanje u bazen, ulaz u perikorporalni prostor svake osobe na svijetu, bez njezina dopuštenja, ekvivalent silovanju, provali, premlaćivanju. Ako Brazil ne zna s Amazonom, ne želi znati, želi s njom manipulirati da bi privukao pažnju, želi bilo što srati, što nije stopostotno čuvanje, jedini adekvatan odgovor bio bi da se Amazoniju Brazilu – oduzme i čuva takva kakva je, bez planova da se “popravi”. OK, za tako nešto Brazil bi doduše trebao biti kompenziran, jer se većina zemalja sa svojim teritorijem obračunala na isti način, razlika je samo u tome da te zemlje nisu imale takvu vrijednost nego su nastale na đubrištu, eventualno krumpirištu.

Brazil je samo ekstremni primjer jer će se svima obiti o glavu – Hrvatska u svojem segmentu nije ništa bolja, vjerojatno je i gora, samo što nema prilike napraviti toliko štete. Ovi u Brazilu rade monokulturu. Hrvati bi nalili beton.