PERAČI SUĐA USTAJU U PONOĆ

perači suđa ustaju u ponoć i bez da nakrive glavu
navlače rukavice ispirujući znoj s nečijeg čela jer ljudi je previše,
zaključak znan
perači suđa umorno koračaju ,
korak,
dvokorak,
krak,
božji znak
perači suđa ne drže prodike,
ne smiju se Suncu i Mjesecu bez razloga,
tek ih sučelice pogledaju kada dan biva tmuran,
takve im odlike
perači suđa ne pišu ljubavne,
na crtaju srca niti vole pekmeze,
to čini voda kada je ispuštaju jer voda zna sve tajne dana
i noći
pa i godina