Nisam ni osvijestila da je nedavno umro fantastični glumac. Iako je dobio Oscara, nagrada je kao nekakva, iako vrlo dubiozna, kruna nad njegovim radom, došla prekasno. Već je iza sebe imao dugi niz uloga u kojima je pokazao da lica koja glumi utjelovljuje iznutra i savršeno izvodi na van, a ovo drugo ne bi bilo moguće bez prvog. U filmu “The eagle has landed” tako dobro govori britanskim naglaskom, iako je iz američke Virginije, da ga se moglo vrlo lako zamijeniti za britanskog glumca. A govor i uvjerljiva adaptacija naglasaka je nešto što se često zanemaruje kada govorimo o glumcima, iako je to bio samo jedan od njegovih talenata.
Nije da ljudi ne znaju za Roberta Duvalla i koliko je njegov glumački talent i rad bio toliko očigledan da je gledaoce ubadao u oči. Ali otkriva holivudsku prefenciju zvijezdama, a ne glumcima. Gluma je zanat koji, ako ga savladaš bez da prihvatiš i ulogu zvijezde, nije dovoljan holivudskim lovatorima. O tome govori, a sad ću vjerovatno za neke počiniti blasfemiju, pozicija Anthonyja Hopkinsa, koji slovi za instituciju. Njegova gluma je uvijek ista, ne glumi “iznutra”, naglasci mu idu vrlo loše, i zapravo sve što radi je to da prodaje sebe. On je institucija jer je zvijezda, brend, a ne vješt glumac. Nije čudno da je Gary Oldman, još jedan od glumačkih gromada, navodio upravo Duvalla a ne Hopkinsa kao jedan od njegovih glumačkih uzora.
Robert Duvall ne glumi sebe, on glumi lika i to potpuno. Ima još holivudskih talenata, pogotovo onih koji su umrli ili umrli nedavno, čiji se talent i rad cijeni, ali ih se ne doživljava toliko ozbiljno ako nisu postali brend. Šteta je to, ali opet, zahvaljujući toj parogonilačkoj kaljuži, imali smo slast upoznati fantastičnu vještinu Roberta Duvalla.