Saša Jelenković: TAMO NEGDE

TAMO NEGDE

Tamo negde neću otići.
Ono nešto neću imati.
Onaj neko neće progovoriti.
Kiša pa boje, sumrak pa obilje.
Živeo sam iza i ispred.
U strahu i rasterećen.
Ubeležen i precrtan.
Ništa nije trajalo duže
od rečenice izgovorene
u polusnu. Ovo je doba
malih i živih. Njihova imena
niko ne izgovara, oni ne slušaju,
oni samo hodaju, iz sebe, ka sebi,
ulaze i izlaze, željni topline,
zahvalni, uredni, zaboravljaju godine,
nikome bliski. Pruži im ruku,
takav je običaj. Tamo negde.