Loviti rep

U tramvaju iz suprotnog smjera
za upravljačem odjednom
ugledam ribu. U istom trenu
nađem se na vozačkom mjestu
crvenozelenog tramvaja i ja.

Hrđavi kotači tijesno klokoću,
strujni vodovi blješte kao voda pod suncem.
Mačke svih boja šuljaju se uz tračnice.
Riba koja mi vozi ususret široko
otvara usta u kojim vrtlože
krugovi. Sive spirale su sav njezin govor,
srče ga iz svojeg predljudskog
korijena. I stabla podižu
po jedan korijen koji leluja
o boku tramvaja.

Pod električnim bljeskom kao brat
i sestra pozdravimo se s ribom,
i već je čitav taj prizor prošao.
Nikada neću saznati

imam li i ja u ustima ribu.

Uto u boji dnevnoga svjetla nestaje
rep mačke koja je
vrebala ribu
i tramvaja trenutno nema u gradu.

(Iz ciklusa: Tramvaja trenutno nema u gradu)