Oda pernatoj životinji
I
Svijet je ujutro čudo
flekice buđenja na obrazu – suveniri
kupaona uredna, misli ti oprane.
zrcalo ti uokvirilo vidljivi svijet.
dakako, ti si u sredini, otvaraš ormarić
kupaona ti porasla do kozmičkih dimenzija.
cakle se sazviježđa četki,
losiona, dezodoransa
bočice poredane po mirisima i bojama,
tvojoj naklonosti, i uopće,
po nekoj višoj hijerarhiji.
jedino ti se lice od sapunice
opire kozmičkom redu – paučina kose,
tvoj mlohavi užas, vreće ispod očiju
napreduju nezadrživo poput vojske.
pa gdje je tvoja plastična vječnost?
II
Komadić neba češlja se zvukovima
jutro djevica proteže se, gle
najednom si ptica
oblucima promatraš
male mrtvace u bočicama
kandžom katedrale na pločicama
kandžom ubojicom otvaraš neka vrata
kidišeš na lelujavu majku u mjehuru sna
iz njenog si zuba iščeprkao natrulu sudbinu
iscijedio si njenu spužvastu tajnu
oh, sad si uznemireni bog –
– krasi te perje
ukvašeno u dugu
izlijećeš kroz jaje moći… ali,
krivi ti potez presjekao božansku igru
u ovom gradu od stiješnjenih glasova,
zgrušanih ulica, u kozmos – kupaoni
u kadi gdje boravi tvoja duša
sama je pustoš ostavila svoje lice.
na rubine koji izviru iz tvoje maske
zalijepio si komadić novina,
pališ cigaretu, zatim motor.
u zrcalu tvoje nesuđeno perje
zauvijek krasi međuzvjezdani prostor
mehaničke tišine
(Priredio: Željko Buklijaš)
radio gornji grad 
