Božica Jelušič: POVRATAK SREDNJOVJEKOVLJA

Ilustracija: Nada Švegović Budaj: Krabuljni ples

Fantomski domoljubi iz jedne fantomske države, koja službeno ne postoji, na nečuveno bestidan i okrutan način vrijeđaju hrvatsku književnicu, profesoricu, aktivistkinju Martinu M., koja ima nesreću da se rodila baš u njihovu okružju i da o njihovim “svetinjama” ima drugačije mišljenje. Na stranu to, što je ona pozitivna, inteligentna, kreativna, a “oni”, sakriveni iza nebuloznih profila, kao žestoki branitelji domoljublja i ultrahrvatstva, barataju s manje od 20 posto hrvatskoga jezika u aspektima pismenosti i usmenosti. Sramotno su glupi, zaostali, bijedni i pokvareni, spominjujći žrtvi njene bolesti, aludirajući na fizički habitus, pucajući iz svih mogućih oružja, kao što to takvi trogloditi jedino i umiju.Fašistoidni rječnik, najvulgarnije uvrede i kvalifikativi kojima je obasipaju, nisu dostojni citiranja. Mržnja u golom, izobličenom, elementarnom, ubitačnom stanju, na korak od fizičke realizacije.

Prežalosno je, međutim, što to takozvana progresivna i liberalna javnost trpi. Nitko da se konkretno oglasi, da te morbidne manijake i legionarske postrojbe mariološkoga kulta negdje prijavi, da traži čiste demokratske račune i pravo na slobodan glas. Sumnjam da će ikada posve nedužna Gospa (jer ovdje su ljudski računi i pokvareni FRATARLUK u pitanju!) doći do željenih priznanja vatikanskih i inih autoriteta. Naime, samo postojanje ovih polubića iz tmine paklene u njenoj najvećoj blizini, poriče blagotvornost ljubavi i majčinske skrbi za nedužne.

Nije mi jasno gdje je svršetak te srednjovjekovne tame, gdje ljudi prestaju graditi lomače i pod zaštitom mraka i anonimnosti pale na njima žive ljude, čije vriskove nitko ne želi čuti. Čovjek gubi povjerenje u humanizam, u pravnu državu, u moralni kodeks i naposve u kršćanske vrijednosti, o čemu ovi “statističari” halabuče na sva usta: MI SMO KATOLIČKA CIVIKIZACIJA! To vrjedi samo da se iskamče povlastice i utjecaj, da se hobotnica raširi i učvrsti oko zemaljskih vrijednosti.

Sve ostalo prepušteno je “crnim gavranima” koji na razbojištu zvanom javno mijenje čerupaju, kidaju i proždiru žive egzistencije, pouzdajući se u vosak u ušima puka i svoju brojčanu nadmoć, čime je Sotona oduvijek manipulirao. Da, Martina će preživjeti, svemu usprkos. Sram će na nama ostati, a iduća žrtva možda već negdje piše svoje uzaludne retke, jer drugačije ne umije, vjerujući u “moralni zakon u nama i zvjezdano nebo nad nama”. Jer ništa drugo u svoju obranu ne posjeduje.

Ilustracija: Nada Švegović Budaj: Krabuljni ples