Marija A. Štrajh: MUŽJAČINA

Čim upališ televizor krene dvoboj dva jarca na balvanu. Dva mužjaka, dvojica alfe, mužjačine jake na jeziku, a nadamo se i na drugim mjestima. Zasad vidimo da je jedan lak na obaraču, a drugi ne štedi bacanjem rukavica u lice. Jedan bi bio Vođa iz Međuzemlja, a drugi srednjovjekovni vladar. Jedan šiba čarobnim moćima i palaca jezikom poput mračne guje, a drugi sijeva očima, odsijeca glave i jezike. Jedan je brz i opak, a drugi spor i podmukao. Obojica su jednako visoki, snažnih ruku, kose i ramena. Mogli bi ih i zamijeniti u nekoj sapunici pa da su si dvojnici koji mijenjaju jedan drugoga u opakoj ulozi naredbodavaca na kojeg dahću kućanice, udane nedojebane i ambiciozne u usponu.

Obojica imaju putra na glavi, ali i izlaze za hitnu intervenciju, obojica su tipični hrvatski mužjaci koje još nažalost nismo vidjeli gole, bose, u gaćama i bez njih, osim komadić kože na herojskom procjepljivanju, pih.

Teško je dostići ruskog pastuha koji pleše, pjeva, jaše, skida se gol i ne srami se ljubavnica, ali…vrijeme će pokazati.

E sad, što krasi mužjačinu? Glas, stas, snaga, pamet? Da, to da je možda iz nekog plemena s kamena gdje je mužjački mega čin i dokaz bio bacanje kamena s ramena, ali danas u 21. Stoljeću, što bi to bio alfa mužjak ili možda pravi heteroseksualac?

U redu, neka je lijep, naočit, pametan i rječit, ali zar to nije samo za publiku, pa može i netko svatko to uvježbati? Kakva je ta mužjačina kao osoba, u nevolji, kad je frka i kad treba donositi brze odluke koje nikome ne štete, kad mora riskirati bez saznanja kakve će posljedice biti? Kakav je on, ako ga podmićuju, izazivaju, provociraju?

Više puta smo se uvjerili da su jako muževni lideri u hrvatskoj stvarnosti na koncu ispali bezveznjaci, kukavice, prodane duše da ne kažem niš koristi.

Može li se slavenski korijen isklesati unatrag pa da se u 21. stoljeću mužjaci, lideri i svi ostali koji se tako osjećaju, a za koje je očekivano da su možda heteroseksualci. jer je to jedna opća eks balkanska špranca koju eto i susjedi slamaju ne bi li se približili EU pa da  mužjačina može biti i gay?

U čemu je kvaka mužjaštva? Žene većinom će se složiti u seksepilu koji odaje krupnog, zgodnog zaštitničkog tipa, a gejevi isto tako, ali da je tetka. Da li postoje karakterne razlike? Moguće ne. I gej može biti plemenit tip koji ima hrabrosti za svašta pa i meko srce baš kao i heteroseksualac. Da li dominantnost određuje alfa mužjaka?

Ili je ipak trend krupnih tipova, mekanog srca i tankog glasa s dildom, u novom vremenu zavladao pistom alfa mužjaka? Sto pitanja, niti jedan odgovor.

Mogu reći iz vlastite perspektive da je ipak macho jedan pravi seljober koji ne preza ni pred čim da bi se domogao love, pičke i moći! Tako da smo mi u prednosti kada se radi o mačizmu! Sve mi volimo frajere suosjećajne, drage i plačljive, nabildane i prezgodne, produhovljene i fine, ali i ružan kao lopov naizgled sličnog karaktera, ali fake prolazi jače, jer psuje, nameće se, gura laktove gdje treba i ne treba, žensku zgrabi kao zvijer i tako je isto poseksa. Frendovima plaća 14 rundi ili pogine za njih u ratu ili na ulici ili pokrade državu i smije se svima u lice, ili ili ili.

Dakle, zajebi 21. stoljeće! Mužjačina iz prethistorije ne mijenja trend, on uzima, kara, krade, tuče, drma, vrijeđa i smije se. Bar ova naša istočnoeuropska, eks balkanska. Provjerite. Nema greške.