U svom umjetničkom lutanju po Jugoslaviji, sve više po Hrvatskoj i Zagrebu, Ljubiša Ristić svraća i kod nas u Slovensku. Iako B. s njim surađuje sve od turneje Oslobođenja Skopja po Americi, meni je to prvi susret uživo sa širom zemlje poznatom facom koju neki nazivaju – terorist u kulturi. S vrata, odmah kreće bujica:

– Slovenska ulica u Zagrebu, u njoj eto mene Srbina u goste kod Hrvata…jeste, bre…baš je simbolično, kao naš KPGT! Ja bi u Zagrebu rado da kupim stan, jel’ ovaj na prodaju? Lep je i velik. Jer, ako se u išta razumem…mnogo volim da kupujem…sve lepo i veliko. Nada bre oće da ostanemo na Šalati, ma daleko mi svaki dan sto puta s brega dole, na breg gore, a i nije neki ćeif, svi se bre u komšiluku prave nekako isuviše fini…ako me razumete…

U društvu je sa svojom partnericom, prelijepom, talentiranom i energičnom Nadom Kokotović, rodonačelnicom, to jest (kako ju je nazvao Jovan Ćirilov) prvom damom koreodrame (ples, odnosno pokret i drama/gluma koji teži totalnom teatru, objasni nam te večeri) i uz Ristića, Šerbedžiju, i Jovanovića jedinom ženom suosnivačicom KPGT-a, rođenom Zagrepčankom bez koje se u stvari ni ne može govoriti o značaju Ljušine redateljske genijalnosti koju mnogi u nas – gdje teatar uglavnom i dalje plazi po Gavellinoj sjeni – drže tek efektnom pozom.

U prvi čas, kad nam kroči preko praga i nije mi nešto simpatičan: neuredne duge kose, s izražajnim licem na kojem se ističu krupni nos i gusti, predugi brk – njegov zaštitni znak. Podsjeća me na kazališnu lutku – pticu grabljivicu ili risa, ali ubrzo, kad se široko nasmije, a smije se puno, razoružava me. A tek kad progovori – uz pregnantne geste sipa same pametne i “smešne”. Čim uđe u stan, odmah sjedne za stol u dugom grombi kaputu (tako ga izgovara, a čini mi se, ni ne skida do kraja) i s teškim čizmama na nogama – drugi zaštitni znak, nosi ih ljeti i zimi, istina živa:

– A što biste to htjeli vidjeti? Jer, tražite li neki jad i čudo, našli ste ga!

Hamletova nam dvosmislena replika izrečena iz Ljušinih usta svima označi ne samo tu zimsku noć 1983. nego i cijelo desetljeće.

Nismo se više nikada sreli.