RAŠČARAN

Vremena ima tek da obrišem prašinu

sa rubova postojanja. Sliku u očima da

dopunim uobičajenom količinom boli.

Na dane u dolini sad pada mlada magla.

Nestali su nulti otisci, raščaran je svijet.

Vremena ima tek da udahnem dan. Kraj

je uvijek za korak bliži od slutnje. Život

se opetuje u mirisu prošlih kiša. U tišini.

Ne okreći se, sine. Onaj koji se sjeća već

u svitanje, izgubio je. Prah će ga upoznati.

Vremena ima tek da kažem: vremena nema.

Dašak smo, prolazni vjetar samo.

Pogled mi sjeta muti. Raščaran je svijet.