KRAVA

Rođena sam jedne noći

Punog mjeseca zakrivenog oblacima što bi moglo objasniti neobično i neočekivano ponašanje pasa koji su lajali bez prestanka sve dok moja majka nije pustila glas

I ušutkala ih u trenu

Bile smo sretne i mislile da će tako biti zauvijek

A onda su nas razdvojili

Jer je netko rekao da moram davati mlijeko

Nekoliko puta dnevno

Dosadan je to i tegoban posao

Nema mu kraja

I baš kad pomislim da je napokon gotovo

Počinjem ispočetka

Dan je dug

Za noć ne znam

Niti znam što

Činiti u tami

Ne sjećam se da sam ikada trčala

Nisam imala vremena

Ni plivala nisam nikada

Jer ta su vremena prošla

Nikada nisam prelazila rijeke

Jedine za koje znam su rijeke mlijeka koje izlaze iz mene da uopće ne znam zašto

Kažu da ću tako još pet godina

Što god to značilo

Katkad stojim na zelenoj travi i sjećam se početka

A onda opet moram raditi svoj posao

Jer mlijeka nikada dosta

Tako sam sama

U daljini zec

S visine se spušta orao

Visoka trava svija se pod mojim nogama u meku postelju u koju nikada neću leći

Sunce gasne u tišini

Ja sam ravna crta

Muk

Odavno već me nema

Ni vrijeme ne postoji više

Dok dah polako nečujno nestaje

Moje mlijeko i dalje želi teći