Nikola Devčić Mišo: ČEKAM SAMOGA SEBE

ČEKAM SAMOGA SEBE

.
Čekam samoga sebe sve do krajnjih granica mogućeg
No, što ću si reći, u sveprisutnosti vlastite negativne tajne
Nepomično čekam nadahnut mukama neposluha
Razabirem opasnosti koje životu daju cijenu bez koje ne mogu živjeti
Što bih to htio biti u zanosima ponosa i usamljenosti
Moja oholost, nošena glasnom odsutnosti, nema budućnost
Čekajući postajem slučajnost zvana Ja, ili netko drugi, netko ko sanja, ciničan i podrugljiv
Dok postajem, evo me gdje više nisam
U Ja se uvukle informacije, krišom bacam pogled na stazu koja vodi do stabla života
Kada bi samo znala koliko sam volio tvoje nevidljive zagrljaje i druge propasti
Prije tebe bile su disonantne pjesme izazvane tračkom čuđenja nad onim što ne postoji
Nakon tebe bilo je istraživanje vlastitog neznanja nadahnuto zlobom
Stoga psujem i vičem obasjan zrakama promišljenog bijesa u kontra-nostalgiji za savršenstvom
Zaboravio sam tko sam, živim od progona kategorija, i zvukova raštimanih provincijskih klavira
Kažeš – život, ako je tvoja strast slomila moj razum
Ako je tvoj razum, začaran vremenom, razorio moju strast kažeš – nikom ništa
I cijela ti se šikara privremenosti sklupča u duši kao golemi ne-bitak u kojem izgaraju paklena poniženja
Često sam se opraštao s tobom kao sa vlastitim životom izvan sebe
Odvajao sam se od svega što sam mogao biti i, stavio križ na sve ono što sam bio
Melodije će počupati Amorove strelice što je na mene odapelo tvoje tijelo koje sam obožavao
Glazbi mogu zahvaliti što još uvijek mogu čekati sebe, i beznadno se boriti za druge u zanosu drhtanja
Nekad sam bio dijete, kako sam se samo usudio pobjeći od Mlječne staze djetinjstva
Kao filozof ceste, nasukan na lutanje, opsjednut prostorom i revoltom, dišem još jedino na trgovima
Samo bi miris ruže mogao da me, na trenutak, odvoji od glazbe, a blizina bordela od užasa smrti
Grad liječi moje rane, poput prve ljubavi uvukao mi se zauvijek u srce, i pod kožu
Malo pomalo, navikao sam se na uzaludne ekstaze nesavršenosti
Sit svih svjetovnih ljepota, više nemam nad čime bdjeti.