I bilo je milo, i milo je!

.
I neviđeno i postiđeno
I bilo je, i milo je.
Ono polje daleko na osami
I kal, i glib, i močvarni štit
U srcu malom zgrušanog sjećanja.
Talog u talogu tihog ječanja
Znakovi da smo nekoć bili,
Znakovi da nas više nema.
I misliti o tom, i misliti na to danas
Na ovim stranama
Razara žudnju na starim ranama.
Zaraslim u kraste ožiljaka
I ja, i brat, i sestra, u korovnom cvijeću
Zaustavljena disanja u kamenu lijesu
Ležimo spokojno na dnu.
S bremenom smijeha nad dječjim tjemenom
S pjenom i krvavom sluzi na usnama.
Danas, u novoj stravi,
I brat, i sestra, i ja, razmjenjujemo sličice djetinjstva
I opet jadni, i opet gladni
Padamo ničice
Opet bi da se spasimo
Sjećanjem da smo nekoć bili,
Sjećanjem da nas više nema.
Naše srce malo
Hoće da nas liječi
U razrušenoj kući staroj
U životu bivšem nekom
Opet bi da kuca
One prve riječi mamice sa mlijekom!