„Ko u Sarajevu provodi noć budan u krevetu, taj može da čuje glasove sarajevske noći. Teško i sigurno izbija sat na katoličkoj katedrali: dva poslije ponoći. Prođe više od jednog minuta (tačno sedamdeset i pet sekundi, brojao sam) i tek tada se javi nešto slabijim ali prodornim zvukom sat sa pravoslavne crkve, i on iskucava svoja dva sata poslije ponoći. Malo za njim iskuca promuklim, dalekim glasom sahat – kula kod Begove džamije, i to iskuca jedanaest sati, avetinjskih turskih sati, po čudnom računanju dalekih, tuđih krajeva svijeta! Jevreji nemaju svoga sata koji iskucava, ali bog jedini zna koliko je sada sati kod njih, koliko po sefardskom, a koliko po eškenaskom računanju. Tako i noću, dok sve spava, u brojanju pustih sati gluvog doba bdi razlika koja dijeli ove pospale ljude koji se budni raduju i žaloste, goste i poste prema četiri razna, među sobom zavađena kalendara, i sve svoje želje i molitve šalju jednom nebu na četiri razna crkvena jezika. A ta razlika je, nekad vidljivo i otvoreno, nekad nevidljivo i podmuklo, uvijek slična mržnji, često potpuno istovjetna sa njom“…

Ivo Andrić (kratki fragment „Pisma iz 1920.“)

.

POTRAGA ZA IZGUBLJENIM VREMENOM

.

Za razliku od politike umjetnost pokušava ići stazom pored druma te „zalediti“ neki motiv u vremenu i tako ga trajno sačuvati od zaborava. Neki događaj apstrahovati iz stanja kretanja i podariti mu privid statičnosti, odnosno ovjekovječiti ga. Različite umjetnosti zaustavljaju vrijeme i prostor, u njegovim zanimljivim spojevima. Najbolje „zaustavljanje vremena“ se naziva remek djelom umjetnosti. Ali to zaustavljanje je ipak jedna plastična operacija nad stvarnim biološkim procesima tijela, kao što plastično cvijeće želi nadomjestiti kratkotrajnost pravog cvijeća, koje brzo vene. Ovom prilikom bih procese tog zaustavljanja obrazložio na primjeru muzike i literature. Slikarstvo ili kiparstvo, ili neke druge umjetnosti, posebno film i fotografija, imaju svoja načela na kojima se zasniva zaustavljanje kretanja, koje je osnova na kojima se zasnivaju te umjetnosti. Posebno je fotografija idealan primjer zaustavljanja, zaleđavanja trenutka. Svako zaustavljanje je nizanje iluzija, jer je zaustavljanje obmana, pošto ništa ne može biti zaustavljeno, barem dok je čovjek živ. Ali čovjek svoje kretanje kroz život osmišljava upravo spomenutim „zaustavljanjima“. Bez njih bi uistinu čovjek obolio od vrtoglavice, ili bi se izgubio u nekim formama shizofrenog multipliciranja. Međutim, spomenuto „zaustavljanje“ trenutka putem umjetnosti, koje pokušava da učvrsti ljepote, uistinu je pokretačka snaga i duhovna hrana čovjekova tokom njegovog života. Život je kratak, jer je vrijeme zapravo ciklus rotacija nebeskih tijela, a ne metafizička stvar. Taj protok vremena je brži nego što čovjek očekuje, i uvijek zaskoči sve ljudske poduhvate i izigra ih, što je zapravo jedna „ironija vremena“. Vrlo je teško u tom pogledu svesti umjetnost jezika, to jest literaturu, na pravu mjeru… Literatura ima osnovnu jedinicu, a to je motiv, kao što jezik ima osnovnu jedinicu, a to je lingvistički znak. Podloga literature je povijest, odnosno protok samog života ljudskog roda od pamtivjeka, dok je ljudski život tek jedan nevidljivi list u vrtlogu. Velika književna djela zaustavljaju određene događaje u pokretu povijesti. To je učinio Tolstoj u „Ratu i miru“, kada je opisao Napoleonove ratove, ili Homer sa opisom Trojanskog rata. Sva velika djela klasike prate ljudski razvoj kroz vrijeme (kao i njegovu tragiku) dajući mu trajan obris u jeziku s ambicijom da se duh jednog vremena sačuva, te da kao takav bude inspiracija novim pokoljenjima.

I tako „step by step“ dođosmo do one oštre crte što razdvaja svijetove koja po Andriću tek „proizvoljno dijeli prošlost od sadašnjosti“. Andrić dalje pojašnjava; „Tu pisac susreće istu čovjekovu sudbinu koju on mora uočiti i što bolje razumjeti, poistovjetiti se sa njom, i svojim dahom i svojom krvlju je grejati, dok ne postane živo tkanje priče koju on želi da saopći čitaocima, i to što ljepše, što jednostavnije, i što ubjedljivije“.

.

MARKO RAGUŽ Sarajevo, 01. 02. 2025.