Karma je nepravedna, karma je složena, može biti promašena, okrnjena, djelomična. Ona može biti tako posebna, da je nitko ponoviti ne može, niti u detaljima, kamoli u cjelini. Slučaj BRODSKOG to bjelodano dokazuje. Golemi talenat, burna osjećajnost, nestandardni kapacitet i karizma prepoznata još u mladosti: on je Pjesnik, svakim atomom svoga bića, snagom doživljaja, sposobnošću brzog uočavanja i sublimacije, te “plivanjem u jeziku” u svim mogućim pravcima i strujama. Ali život se urotio, sudbina nije htjela da razvlači geodetske konopce na Kamčatki, da u Moskvi jede sleđa i zalijeva ga votkom, u žaru rasprave s istovrsnicima. Da šalje urednicima pjesme, piše pisma Ahmatovoj, da u otrcan notes zapisuje: “Ko šinjeli snovi su jednaki”, čekajući neke bolje dane.
Božica Jelušić: ZAVIDIM BRODSKOM
Svi znaju što se dogodilo s Brodskim i neću ponavljati. Izgon iz domovine, iz materinjeg jezika, iz društva sebi sličnih, gubitak tla pod nogama, egzistencijalni ponor. Brodski u Americi, vrtnja životnoga ruleta. “Naučio je engleski da bi na njemu mogao pisati pjesme. To je bogatstvo koje je zaradio izgnanstvom”. (Walcott).Ali naravno, nije dovoljno samo “naučiti jezik”, jer se poezija ne piše riječima skupljenim na tržnici, u kavani i na ulici, ili prepisanim iz rječnika. On mora startati ponovo, kao dijete koje usvaja nove slogove, mora “propjevati” u duhu svojih uzora, i ne vaditi se na opstrukcije koje su mu nametnute. Sažeto: “Bio bi manji pjesnik kad bi profitirao na svojoj biografiji” , i on, ponosan kakav jest, to znade bolje od ikoga,
Brodski piše mnogo, bez oscilacija. On piše savršeno i u tome je cijela priča i formula. Biograf bilježi: ” On vraća disciplinu stvaralačkoj agoniji. Učinio bi to i bez rekvizita autobiografije, bez internacionalne drame progonstva”. Brodski je sve izgubio i sve mu se otvorilo. Govorit će studentima. Lijepe žene voljet će ga radi poezije. Dobit će Nobela. Dobit će neizlječivu bolest. Pametni će ljudi zaključiti: ” Njegove pjesme protkane su osjećajem smrtnosti. Dimenzija bezbudućeg sadašnjeg vremena, iskustva, dimenzija bez uskrsavanja i proročanstva”. I potom, malo dalje: “Bolest baca sjenku na njegovu stranicu,, pa ipak stihovi ne pokazuju znakove panike”.
Brodski forever. Čitam njegove eseje, uranjam u magmu stihova. On je moj apsolutni heroj, guru, sudac i prosuditelj, mjesto na koje pružam ruku, kad želim uhvatiti od najboljega u jeziku i poetskom duhu. Zahvalna sam mu što je od mene odmaknuo svu površnost i šegrtske jalove pokušaje da me ljudi zabljesnu, nečim što oni drže poezijom, a zapravo su fusnote na njenim marginama, tamo gdje su genijalni ljudi rasipali svoj žar, strast i srž.
Fotografija od jučer: Brodski i ljubav. Njegova posljednja i najveća nagrada, velika milost neba, za sva trpljenja i iskušenja. Žena koja će s njim ostati do kraja, skupljena kao kruna oko te prepametne, ćelave glave koja je sve proniknula i shvatila. Da mi je podijeliti njihova tri sata života. Da mi je biti “otpuštena sobarica”, koja još skuplja svoje stvari po njihovu gnijezdu, prije no što će ispariti u anonimnost i sivilo. Ne znam, smije li čovjek zavidjeti nekome koga toliko uzvisuje, samo na jednoj stvari, koja je njegovu osobnu karmu promašila?
Odlučujem da smije. Zavidim Brodskom .Do kraja svoga života.
.
9. rujna 2025. Flora Green
radio gornji grad 
