Božica Jelušić: Moja prva knjiga poezije

Ovo je moja prva knjiga poezije, objavljena 1973. godine u TIZ-u ZRINSKI u Čakovcu, gdje sam u to vrijeme studirala. Čestitam njoj i sebi PEDESETI ROĐENDAN, dobra mi je bila i mnogo radosti u moj život donijela! Odmah je zapažena i nagrađena tada velikom i vrijednom nagradom za stvaratelje do 35 godina života (nekad su mladi pjesnici zaista bili mladi i nisu se šlepali na floskule!). Meni su bile 22 godine, nagrada se zvala “Sedam sekretara SKOJ-a” (također poginulih u mladim godinama kao antifašisti). Konkurencija je bila šest puta jača nego danas, s obzirom na tadašnji zajednički prostor.

Naslov zbirke posuđen je iz Kur-ana: “Lijepa riječ je kao lijepo stablo, korijen joj je duboko u zemlji, a grane joj do neba dosižu”. To se pokazalo dobrom mantrom, pjesme su doprle do priličnog kruga čitatelja. Knjiga predstavlja 35 pjesama, od čega su 22 završile u zbornicima, antologijama i izborima. Najpoznatija pjesma zbirke je “Rekvijem za slomljeni točak”, desetak puta antologizirana. Doživjela sam na raznim mjestima (Zagreb, Mostar) da mi ljudi pri prvom susretu naizust govore poneku pjesmu iz te knjige, tri ili četiri desetljeća kasnije. To mi je najveća autorska nagrada. Inače, od korijena ove knjige, riječ se razgranala u 64 aktualna naslova, a dvije su knjige predviđene za tisak ove godine (roman i zbirka soneta), pa lijepo idemo prema 70, što nije loša brojka za bibliografiju.

Bila sam marljiva u životu, usredotočena na poeziju i sve što se spisateljskog posla tiče. Poznavala sam pojam hijerarhije, držala sam se strogo estetičkih načela, poštovala sam svoje uzore i nikada nisam podlegla častohleplju. Thoreauov naputak za mene vrijedi i danas: “Radije bih sjedio na bundevi u polju, osjećajući se kraljem, nego li se tiskao s drugima na baršunastu jastuku”.

Ako posjedujete ovu knjigu, tiskanu u 1200 primjeraka, rasprodanu, budite pažljivi i nježni prema časnoj “staričkici”. Meni je značila više nego škrinjica s blagom, za dobar i plodonosan život.

P.S. Sve pjesme iz ove knjige znam naizuist, kao i većinu iz svojih ostalih naslova. To mi omogućava boravak u dobrom društvu, pretežit dio vremena kad sam sama.

INTIMA I RUŽA

Vrijeme je odlaska, dragi, evo već tiho vene

otvorena i lomna sredina male ruže

koju noć rascvjetava sred naših zagrljaja

kad nam se najnježnije tišina raslojava u neopreznom uhu

i pomiče se granica naših tijela do beskraja.

Nemoj sklopiti oči, ljubeći me zaboravljaš

koliko tebe ostaje u ovoj svjetlucavoj plimi

za moju dugu žudnju zauvijek nedostižno.

(Zagledan u ružu otkrivam čistim srcem trenutak tvoga odlaska.)

Otiđi tiho, dragi, neka ne probudi

srne usnule na logu od klonuća