Polaganje mature, osim završetka obrazovanja srednjoškolske razine, ujedno je i simbolički izlazak iz djetinjstva.
Poodrasli mladići i djevojke ulaze u naredno razdoblje svog sazrijevanja, obilježeno i kao mlađa punoljetnost.
U procesu njihovog odrastanja, djeci pripadaju zasebna prava. Ona im zakonski jamče društveno uvažavanje njihove osobnosti, uz poštivanje značajki obitelji iz kojih potječu.
Očekuje se kako će odrasle jedinke pristupiti djeci uz puno uvažavanje njihovog razvojnog statusa i specifičnih potreba vezanih uz sazrijevanje u određenoj dobi.
Djeci se jamči poštivanje njihovog ugleda, časti i dostojanstva (Konvencija o pravima djeteta, 1989).
U medijskom prostoru, kako se ističe Pravilnikom o zaštiti maloljetnika u elektroničkim medijima (2022), nije dopušteno njihovo korištenje u političke svrhe ili izlaganje okolnostima u kojima mogu osjetiti strah, stid, bijes ili tjeskobu.
U kontekstu prethodnih tvrdnji, važno je istaknuti izjavu saborske zastupnice koja, osvrtanjem na obilježavanje završetka obrazovanja, skupinu maloljetnika (kako prenose najčitaniji portali s njenog službenog Facebook profila) kategorizira kao – dio poluobrazovane i zatrovane mladosti koja ne zna ni s kojom zastavom maše i na ustaštvo miriše, to su budući birači. Takvi će se lakše identificirati s priprostim hukačima na listama, s travničkim diplomama, s politikom koja bi prekrajala granice u BiH i spajala hrvatski narod izvan Rh s maticom, sve U ime velikog domoljubja i te falšne zastave (Dalija Orešković, svibanj 2026, Facebook profil).
Navedenom izjavom kroje se uzusi komunikacije u kojoj je, dojučerašnjoj djeci, moguće prišiti etiketu društvene nepoćudnosti i neadekvatnosti po mjerilu dijela zajednice. Političkom instrumentalizacijom zbivanja, podcjenjuju se njihovi obrazovni dosezi kao društveno nerelevantni i osporava se njihova sposobnost za ravnopravno sudjelovanje u procesima koji obilježavaju demokratsku zajednicu. Djeca se nesavjesnim postiđivanjem koriste kao sredstvo obračuna s političkim oponentima. Iskazom o mirisu mladih ustaša netrpeljivo se destruira vizija rasta mladih u konstruktivno strukturiranoj zajednici.
Važno je naglasiti kako je (eventualno) ne zadovoljstvo obrazovnim ishodima potrebno izraziti analiziranjem odgojno-obrazovnog sustava, a ne markiranjem loše djece (djeca su dionici društvenog odgoja i obrazovanja, ali ga politički ne kreiraju).
Bitno je podsjetiti kako je odgoj odgovornost odrasle zajednice. Potrebu za njegovim unaprjeđenjem nedozvoljivo je usmjeravati posramljujućom kritikom djece.
Govor o maloljetnicima u medijskom prostoru predmet je (između ostalih) interesa Ureda pravobraniteljice za djecu.
U tom smislu, njezina reakcija na istupe najistaknutijih i društveno biranih, iščekuje se kao nužna.