Božica Jelušić: JA POZNAJEM MNOGE LJUDE


JA POZNAJEM MNOGE LJUDE

Ja poznajem mnoge ljude
Za nekima žalim zdušno.
Zbog drugih mi teško bude,
Treće puštam ravnodušno.

Stubama se penjem gore
Do hotelske sobe tijesne.
Gledam rijeku, sanjam more;
Misli su mi ravnovjesne.

Na koljenu verse složim,
Razgovor mi diže spirit.
U gori se raspoložim,
Gdje je nebo ko porfirit.

Zavrte se tri elipse,
Curi vrijeme poput prosa.
Je li srce komad stipse*
Po kom' škropi noćna rosa?

Klizne bora, drhtne sjena;
Iznutra se svijet promijeni.
U tuč* tajna zalivena,
Oblak tebi, munje meni.

Ja pročitah knjige mnoge,
O nama ne nađoh slovca.
Klize dani ko stonoge,
Slušam korak Smrtolovca.

Nije meni žao mene,
Već što nećeš nikad znati
U snu mome, šaci pjene.
Da se moglo dvojevati.
_________________
stipsa-gips, Tuč/gus-lijevano željezo
9.lipnja 2026. Flora Green