(Tokio)Japanska avangardna umjetnica i jedna od najcjenjenijih umjetnica 21. vijeka Yayoi Kusama, poznata po svom jedinstvenom stilu – svojoj opsesiji tačkicama, preminula je u 97. godini. Yayoi Kusama bila je obdarena izvanrednom avangardnom stvaralačkom snagom.

​Skulpture, slike, performansi, filmovi i poezija: umjetnica, koja se smatra prethodnicom Andyja Warhola i Keitha Haringa, stvorila je očaravajuće djelo, u slikarstvu obilježeno ponavljanjem motiva, kojima je “sanjala prekriti planetu”.

S izuzetnom sposobnošću koncentracije, žena koja se nikada nije smiješila stvarala je do samog kraja zapanjujućim tempom, u ateljeu smještenom u blizini psihijatrijske bolnice.

​Rođena 1929. godine u Matsumotu, planinskom gradu nedaleko od Nagana, u porodici bogatih trgovaca sjemenom, Yayoi Kusama je u početku bila neshvaćena.

Njeni roditelji također nisu razumjeli njenu potrebu da slika: „Majka me tukla svaki dan jer to nije mogla podnijeti“. Nakon rata, ipak je uspjela upisati umjetničku školu u Kjotou.

Od najranije mladosti imala je halucinacije, ali joj niko nije vjerovao: biljke su joj govorile, a cvjetovi sa stolnjaka su polijetali i prekrivali cijelu njenu kuću.

Američka slikarica Georgia O’Keeffe – s kojom je vodila prepisku – uvjerila ju je da se preseli u New York. „Majka mi je dala nešto novca i zamolila me da se više nikada ne vraćam kući“, povjerila je u svojoj autobiografiji (Personal History of Polka Dots). Tamo je ostala od 1957. do 1973. godine.

​Amerikanka ju je uvela u njujorški umjetnički milje kojim su dominirali muškarci- bijelci i u kojem je ona bila izuzetak. Kupovala je njene slike kada je Japanka, bez ijednog novčića, bila na rubu iscrpljenosti.

U to vrijeme, „De Kooning, Pollock i ‘action painting’ bili su u punom zamahu: htjela sam napraviti nešto potpuno drugačije“, objašnjava, pedeset godina kasnije, sitna žena s narandžastom perikom na paž i u kaftanu s tačkicama.

​Došla je na ideju da skuplja namještaj s ulice i prekriva ga platnenim falusima; izumila je „meke skulpture“ koje je redala direktno na pod, preduhitrivši tako i samu Louise Bourgeois. Akumulirala je predmete, poput svojih dolara poredanih na platnu koji su zagolicali maštu Warhola, dok se on još nije ni posvetio sitotampi. Kusama ga je bez uvijanja optužila da je plagirao njene koncepte ponavljanja i akumulacije.

Postaje jedna od centralnih figura njujorške avangarde. Ali halucinacije je nisu prestale opsjedati. Slikala je sa strašću i frenetično: da bi stala u kraj svojoj tjeskobi, morala je „sve prekriti tačkama“.

Išla je toliko daleko da u filmu-manifestu iz 1967. godine prekriva vlastito tijelo tačkama, prateći proces koji naziva „samoponištenjem” (self-obliteration).

​Godine 1966. svoje performanse, do tada ograničene na galerije, izvodi na ulici. Gola, zaogrnuta samo svojom dugom crnom kosom, ukrašava tačkama svoje saradnike ispred Wall Streeta i organizuje „love happenings” u Central Parku protiv rata u Vijetnamu.

Tih 16 godina psihodeličnih pretjerivanja potpuno su je iscrpile. Vratila se u Tokio u raljama duboke depresije. Na vlastiti zahtjev, primljena je u psihijatrijsku bolnicu.

Yayoi Kusama se ponovo pojavljuje 90-ih godina: njeni falusi postaju ogromni pipci s tačkicama, a šarene sijalice zamjenjuju tačke u njenim sobama s ogledalima.

​Njene instalacije s gigantskim tačkama izlažu se širom svijeta, dok se njeno cvijeće i pjegave bundeve pretvaraju u najrazličitije predmete.

​Godine 2012. potpisuje kolekciju s brendom Louis Vuitton i sama postaje brend. Aukcije iz 2014. godine potvrdit će je kao najskuplju živu umjetnicu, kada je njeno monohromatsko platno iz 1960. godine, White No. 28, dostiglo cijenu od 7,1 milion dolara.

​„Kada budem stara i na samrti za 200 ili 500 godina“, govorila je tako 2016. godine svojim monotonim glasom, „voljela bih nastaviti crtati, a kada se reinkarniram, opet bih voljela rođena biti kao umjetnica.“