Iz staklenog zvona

ravno na pločnik,

prolaz za tugu je otvoren.

Osmijehom  Arsenove

Kore Potočnik,

stih je ostao iznenađen .

A htjela si tek tako,

izaći na kratko,

stisnut se uz prolaznike.

Samo da je bonaca,

pošlihtano i slatko,

ekstaza za činovnike.

Tromost zaudara,

strah je na ularu,

dođi, dobro se znamo.

Čekam te ispod grada

u željeznom ormaru,

Mini M,( s)pusti se, samo..