Zdenko Jeličić: Uskršnja poslanica – drugo mišljenje

1544309_363035643834452_1535201578_n

Piše: Zdenko Jelčić

„Volio bih imati jedan veeeliki gunj, tisuć koraka dug, tisuć koraka širok da odjednom mogu prekriti svaki pedalj moga grada… moje domovine… da ih zaštitim od svake nevolje i da im ne bude hladno.» Jutro je. Uskrs. Neću ići na misu. Nas Hrvate je Bog već odavno napustio. Sveti Josip – Radnik, naš zaštitnik i mentor, izgubio radno mjesto, otišla firma u stečaj i otišao na bolje plaćen posao, na privremeni rad u Kanadu. Što ću na misi?

Nama više ni Bog ne može pomoći. Izmolit ću još jednom svoju molitvu: «Volio bih imati jedan veeeliki gunj…… U ovako velikom jutru se ne mogu trošiti misli na banalne stvari…. Pa neću ni ja. Zamislite pametna čovjeka u rano, uskršnje jutro kako razmišlja o hrvatskoj Vladi i o bezumniku Hajdaš – Dončiću koji hoće, kome bilo, prodati, ljepše rečeno, monetizirati, hrvatsku žilu kucavicu. Ta arterija je obranjena krvlju hrvatskih mladića. Bit ćemo samostalni samo će naša krv biti tuđa. Jedini pravi Srbi su Hrvati. «Cili život istinu zbori, jer to te pravim čovikom tvori»….često bi govorio moj dedo i bio je u pravu, bilo da se radi o banalnoj svakodnevnici, bilo o najuzvišenijoj umjetnosti. Ako istina nije cilj onda nije ni uzoran život, jer je nagrada za takav život on sam. Sad vi mladi mislite da ja»prdim ludijeh» i da žalim za nečim što se ne može vratiti… Ne žalim ja za tim…Ja sam to prošao…Vi ćete žaliti…Već žalite..

Povlađujte gorima od sebe pa ćete doći tu gdje jeste…Nigdje. Živjeti glupo se, na dužu stazu, ne isplati. To donosi privremene koristi i napredovanje u poslu i rastu škembe od plaćenih ručaka…dugoročnije uništava osnovnu ljudsku supstancu, moždinu u kralježnici i samu kralježnicu, neophodno potrebnu za život dostojan čovjeka, uspravan hod na dvije noge i ….ponos. Ljudski je imati malo tvrđa leđa. Ostavimo banalnosti.

Vratimo se Uskrsu i vjeri. Ja, kao Hercegovac, odgojen na franjevcima, rado pretačem «intelligo ut credam» – razumjevam da bi vjerovao, u «credo ut intelligam» vjerujem da bi razumio, a moj duhovni otac, Klement Aleksandrijski, ne reče uzalud:»Jer sve što je istina nije istina, niti takvu istinu, samo zato što se čini istinitom ljudskom umu, treba pretpostaviti istinskoj istini koja proizlazi iz vjere». Quod errat demonstrandum. Sretan vam Uskrs, braćo po muci. «Volio bih imati jedan veeeliki gunj….»