Piše: Igor Žic

U radu na pojašnjavanju problema rodne kuće Janka Polića Kamova, ključan je doprinos g. Milovana Buchbergera iz Zagreba, a ponešto smo doprinijeli Mladen Urem i ja. Dakle, Milovan Buchberger donio je u svojoj knjizi Zabadanje u kaos Janka Polića Kamova (Zagreb, 2013.) i slijedeće ulomke:

„Jankov brat Nikola Polić počeo je pisati memoare u proljeće 1956. godine. (Tekst je naručio Vinko Antić za potrebe predgovora Sabranih djela J. P. Kamova, koja su objavljena u Rijeci 1956.-1958., op. I. Ž.) U njima je do ljeta 1958. kroz šest poglavlja u cijelosti zaokružio svoja sjećanja. Njegovi memoari, većinom neuređeni i u rukopisu, nalaze se u Knjižnici Selce, gdje su deponirani nakon smrti dr. Vinka Antića oporučnog baštinika cjelokupne rukopisne ostavštine Nikole Polića. Ovdje se prenose tek fragmenti iz 1., 2. i 6. poglavlja memoara, koje Nikola redom naziva Djetinjstvo, Od 1902. do dolaska A.G.M.-a u Zagreb i Treći i konačni boravak u Zagrebu (1926-1941). Navedeni izvaci, do sada praktično nepoznati, zanimljivi su za bolje razumijevanje događaja Jankove mladosti, kao i nekih kasnijih zbivanja koja obilježavaju Jankov život i početak njegova stvaralaštva. Pa pustimo ovdje Nikolu da mirno ispriča ta svoja sjećanja… (str. 23)

… Naše se veliko imanje nalazilo u Pećinama kraj Sušaka, a protezalo se pravcem današnjeg Šetališta XIII. divizije od hotela Jadran do gostione Stipanov pored Park hotela (u nekadašnjoj kući Glavan, op. I. Ž.). U širini je tekao do željezničke pruge. Priličan teren na kome je danas podignuto preko 30 kuća, svaka sa pristojnim vrtom.

Na tom se terenu nalazile dvije oveće zgrade: Prva, nazvana Gornji dom, a za našeg se vremena nazivala po imenu majke Villa Gemma. Velika jednokatna zgrada sa dva salona, dvije kuhinje, velikim tavanom i prostranim podrumom. Uz to mnogo nusprostorija. U Villi Gemma rodismo se mi mladji: Dušan, Milutin, Milka, Ante, Zorko, Darinka, Janko i ja (Ante, Zorko i Darinka umriješe prije mog rodjenja). Još i danas postoji taj Gornji dom, gotovo neizmijenjen, a u njemu se nalazi Srednjoškolski ženski zavod.

…Donji dom isto jednokatan bio je znatno manji i bez podruma. U doba našeg blagostanja nenastanjen, a u njemu su se nalazile neke rotacione mašine. Kasnije, kad se veliko imanje rasulo i nastali teži dani, mi smo taj Donji dom iznajmljivali preko ljeta nekim riječkim porodicama. A kad nas je 1893. zatekao slom i čitavo imanje Gornjeg doma pripalo vjerovnicima koji su taj čitavi kompleks rasparcelirali i zaradili veće pare od očeve pasive, predali su nama Donji dom sa jednom minimalnom parcelom na uživanje.

Naše se imanje sastojalo od šume, velikog ali zapuštenog vinograda i velikog vrta u kom je raslo samo cvijeće i korov. Imali smo i vrtljara, ali on nije odgajao korisne biljke: krumpir, pasulj, grašak, zelje, kelj, paradajz i luk nego ruže, georgine, leandre i naručito ružmarin, jer su ga sestre i majka volile, gotovo obožavale. Ovako je moja majka, kći riječkog principala, shvatila korisno obradjivanje vrta…“ (str. 24)

Obitelj Polić živjela je u Villi Gemmi približno dva desetljeća – od 1878. do 1898. godine – da bi potom prešla u tzv. Donji dom. Na podzidu tzv. Donjeg doma, na Šetalištu XIII. divizije, nasuprot hotela Jadrana (podignutog 1914.) nalazi se spomen ploča slijedećeg sadržaja:

„Ovdje u gornjoj kući rodjeni su hrvatski umjetnici

skladatelj Milutin Polić Kvarnerski

4. VIII 1883.-12. VI 1908. Zagreb

i književnici

Janko Polić Kamov

17. XI 1886.- 19. VIII 1910. Barcelona

Nikola Polić

26. XI 1890.-15. X 1960. Rijeka

O stogodišnjici rodjenja Janka Polića Kamova spomen ploču postavili gradjani Rijeke 1986.“

Zanemarimo nekoliko greškica, kao što je datum smrti Milutina Polića, zapravo 3., a ne 12. lipnja 1908., te Janka Polića Kamova koji je umro 8., a ne 19. kolovoza 1910., no osnovna pogreška je samo mjesto na kojem je postavljena ploča. Naime Villa Gemma je gotovo 500 metara dalje, na istom Šetalištu XIII divizije (izvorno Dorotejska cesta, napravljena 1833. godine kako bi povezala Rijeku s lazaretom u Martinščici).

Da pustimo još malo g. Buchbergera u iznošenju važnih činjenica iz povijesti hrvatske književnosti.

„U ljeto 1878. familija Ante Polića preseljava u velebnu Villu Gemma na Pećinama koja je smještena na golemom zemljišnom posjedu. U to je vrijeme bogat i uspješan veletrgovac Ante Polić pozicionira se kao glavni oslonac Stranke prava koji svojim izdašnim donacijama omogućava povratak Ante Starčevića u politiku. Primorska tiskara se iz Kraljevice tijekom ljeta 1878., poglavito kroz potporu Ante Polića, premješta na Sušak gdje 1. 9. 1878. počinje tiskati stranačko glasilo Sloboda. Ante Starčević uz Polićevu podršku dolazi na Sušak kako bi obnovio i osnažio utjecaj Stranke prava u hrvatskoj politici. Ante Polić se svojim hrvatskim gorljivim rodoljubljem sve se više pozicionira kao prepoznatljiv zaštitnik hrvatskih interesa. Polić premiještanje Primorske tiskare na Sušak koristi za objavljivanje svoje knjige Ivan Vranyczany-Dobrinović, koja u rujnu 1878. predstavlja prvu otisnutu knjigu tiskare na Sušaku, a koju je Ante već napisao u svibnju 1878. godine.“ (isto, str. 15)

Ante Polić Starograđanin bio je vrlo pismeni gospodin, izraziti hrvatski domoljub, starčevićanac, koji je publicirao šest političko-kulturnih brošura: Ivan Antun barun Vranyczany-Dobrinović (1878.), Ante Bakarčić (1881.), Čega nam treba (1884.), Avelin Čepulić (1886.), političku studiju Rieka (1886.), te Un supplizio morale (Jedna moralna tortura, 1903.). Omiljeni autori bili su mu Nikola Tommaseo i Silvio Pellico, koje je i prečesto citirao.

Časopis Sloboda izlazio je na Sušaku kao glasilo pravaškog pokreta od 1. rujna 1878., do kraja 1883. godine. U uvodniku prvog broja se navodi: „Posebnu i osobitu pažnju posvetit ćemo izgubljenoj za vrieme djevi hrvatske zemlje, našem biser gradu Rieci i našoj tužnoj izmučenoj Istri, a tražit ćemo vazda i u sav glas, da se vrati nami što je naše“. Među suradnicima Slobode ističu se Višemir Zima, Janko Mišćin (preveo roman Dim Ivana Turgenjeva), Fran Kučinić (priče), E. Tomaj, Tošo Daščarin (drama Novi izbori), N. Kokotović, Jovan Hranilović, Eugen Kumičić, Ante Kovačić, Josip Draženović, S. S. Kranjčević, Janko Ibler i August Harambašić.

Tu možemo navesti i nekoliko osnovnih podataka o Sušaku, jer taj, izvan Rijeke posve nejasan pojam, treba malo preciznije odrediti. Sušak je naziv za dio Rijeke istočno od Rječine pa do zaljeva Martinščica. U XV. st. spominje se kapela sv. Lovre, a na dnu Trsatskih stuba stajala je kapelica iz 1531. godine. Kao dio Trsata prvi put se spominje u ispravi bakarskog municipija od 28. studenog 1796. godine. Najstarije sušačke obitelji bile su: Kozulići koji su došli iz Lošinja 1804. god., Sablići koji su podigli kuću na Pećinama 1851. god., no koji su prije toga stanovali u Martinščici, Ružići koji su, navodno, došli iz Kotora krajem XVIII. st., Kovačići i Zanoni s Korčule, te Spadoni iz Senigaglie u Italiji. Godine 1820. Sušak je imao 27 kuća i 229 stanovnika, 1862. god. 613 stanovnika, 1901. god. 4.600 stanovnika, 1910. god. 13.214. U pravnom smislu od 1778. god. Trsat i Sušak spadaju pod Bakar, tada najveći hrvatski grad. Kada je 1874. god. podijeljen bakarski municipij nastalo je više općina i među njima Trsatska koja je obuhvaćala Sušak, Vežicu i Trsat. Trsatu su 1876. god. priključeni Kostrena i Draga, a 1877. god. općina je prebačena s Trsata u Sušak. Načelnici Sušaka bili su Marijan Derenčin, Stanko Lukanović, Hinko Bačić (1887.-1907.), Gjuro Ružić, Andrija Sablić, Franjo Domazetović, Ante Sablić i Andrija Knez.

Zanimljivo je da se za Dušana Polića (rođenog 22. studenog 1879.) i Milku Polić (11. prosinca 1880.) navode kao adresa Pećine, a za Antona Erazma Jerolima Polića (rođenog 23. ožujka 1882.) znatno preciznije Pećine, Villa Gemma. Tu se mora napomenuti da su ovom članu brojne obitelji Polić kumovi na krštenju bili Ante Starčević i Erazmo Barčić, dva najveća hrvatska domoljuba tog trenutka, što objašnjava njegova dva imena: Anton Erazmo. Na žalost Anton Polić umro je od gripe u trećoj godini života. Iduće dijete, kompozitor Milutin Polić (rođen 4. kolovoza 1883.) imao je kao kumove na krštenju Ljudevita Andriju Valušnika (narodnog zastupnika), te Matu Glavana.

Što se tiče Mate Glavana (Sušak, 20. VIII. 1846. – Sušak, 3. VII. 1914.) , on je još jedna poznata osoba, bitna za obitelj Polić. Pučku školu završio je u Rijeci 1860., gimnaziju u Beču 1863., a diplomirao je za inženjera na Johanneumu u Grazu 1867. godine. Od tada djeluje kao arhitekt u Rijeci. Bio je prvi projektant Rafinerije nafte, koja je počela s radom 1882. godine, a pred prvi svjetski rata bila najveća u Europi. U neposrednoj blizini, u Industrijskoj ulici, podigao je monumentalnu zgradu Ljuštionice riže 1882. godine (pregrađena 1940. u upravnu zgradu Rafinerije nafte, tada najveće u Italiji).

Veleposjednik Hinko Bačić odabrao ga je za projektanta zgrade hotela Kontinental na Sušaku, koja se nametnula kao dominanta na središnjem gradskom trgu (građeno od 1885. do 1888.). Građevina je sagrađena u stilu visokog historicizma s kasnorenesansnim detaljima. Iznad ulaza postavljene su alegorijske figure Fortune i Merkura. U isto vrijeme je projektirao osnovnu školu na Brajdici (Centar) koju je gradio Vatroslav Vidalli od 1886. do 1887. godine. Ova skladna građevina bila je projektirana skromnije od hotela, no uz poštovanje duha renesanse. Autor fasade je Julije Stanisavljević. Glavan je zaslužan i za realizaciju Hrvatske čitaonice na Trsatu (1895.-1897.). Osim arhitekture bavio se i društvenim aktivnostima tako da je bio jedan od pokretača pjevačkog društva Jadranska vila, ali i utemeljitelj tiskare u Kortilu, u čemu je surađivao s prvim gradonačelnikom Trsata-Sušaka Stankom Lukanovićem. Lukanović je 1888. god. pokrenuo list Nepristran (Imparziale) koji se tiskao na hrvatskom i talijanskom jeziku. U istoj tiskari tiskala se i pravaška Sloboda. Kao dobrotvor Glavan je osnovao zakladu za đačke stipendije pri gradskom poglavarstvu koja je trajala do 1941. godine.

Mate Glavan bio je sin uspješnog građevinskog poduzetnika Jakova Glavana, koji je radio na obnovi velike crkve sv. Andrije u Bakru i župnog dvora, a čija kuća je na samoj obali Pećina, odmah ispod Ville Gemma. Iz svega navedenog slijedi da je vrlo vjerojatno projektant vrlo ozbiljne historicističke Ville Gemma bio arhitekt Mate Glavan (U iscrpnom katalogu Historicizam u Rijeci 1845.-1900, Rijeka, 2001. građevina se ne navodi, pa postoji mogućnost da projekt nije sačuvan). Vrijeme izrade projekta Ville Gemma vjerojatno pada u 1876.-1877., a realizacija u 1878.-1882. Ono što je zanimljivo je da je građevina izvana očuvana u izvornom obliku, a da se na fasadi naziru tragovi imena vile. Danas je u toj dostojanstvenoj zgradi, na adresi Šetalište XIII. divizije 101, Župni ured Svete obitelji (Fotografije vile/crkve moguće je vidjeti na internetu pod Župa svete obitelji Pećine, odnosno pod Nepoznate crkve u Rijeci, Cro info net). Kao kuriozitet može se spomenuti da je vlasnik susjedne, skromnije i nešto novije Ville Anna (podignuta 1903.) poznati Damir Vrhovnik, svojevremeno vlasnik remontnog brodogradilišta Viktor Lenac u Martinščici.

Cijelo imanje obitelji Polić bilo je približno dimenzija 500 x 200 metara, od Dorotejske ceste do željezničke pruge Rijeka-Zagreb (iz 1873.), a, osim tridesetak stambenih zgrada, danas uključuje i ogromnu građevinu trgovačkog Tower centra.

Ukratko, u sklopu daljnjih istraživanja, bilo bi nužno ukloniti staru spomen ploću obitelji Polić i postaviti novu, s ispravljenim i nadopunjenim tekstom, na Villu Gemma. To je najmanje što Rijeka može napraviti za velike umjetnike i velike domoljube iz obitelji Polić.