Otvoreno pismo Nikoli Petkoviću predsjedniku hrvatskog društva pisaca

1. a. zg

Poštovani Nikica,

iako je meni osobno dosta organiziranih književnika do kraja života, ipak uviđam i cijenim značaj književničkih organizacija, naročito onih koje dobro rade. Njihov rad može biti značajan doprinos boljitku književnosti i književnog života.

Da ne zastranim, postoji konkretan razlog zbog kojeg ti se javljam.

Aktualni napisi o problematici smještaja starijeg društva na Jelačićevu trgu podsjetili su me da je svojevremeno, dok se trg zvao Trg Republike, odmah iza ulaza u prostorije bila postavljena mramorna ploča s imenima književnika stradalih u Narodnooslobodilačkoj borbi. Koliko znam, ta je ploča uklonjena. Reklo bi se da našem najstarijem književničkom društvu nije potrebna.

S druge strane, uvjeren sam da je vrijedno njegovati uspomenu na doprinos koji su književnici dali najslavnijim stranicama hrvatske povijesti, pa to treba biti jedno od zanimanja društva kojemu si ti na čelu, ni prvo ni najvažnije, no neizostavno.

Zbog toga mislim da bi bilo primjereno službeno zatražiti od društva s Jelačić placa da vam ustupe tu ploču. Vi ste u istoj mjeri nasljednici književne tradicije kao i oni, pa bi bilo kolegijalno od njih da vam prepuste tu ploču kad već njima nije do nje stalo.

Srdačan drugarski pozdrav,

Pero Kvesić