Piše: Blažo Davidović

U zagušljivom podrumu kuće Fatalne Ujne, kraj gumna pokojnog Stevana, zvukova gotovo da i nije bilo. Tišinu je poremetio ulazak dva borca i jedne borkinje u širokoj suknji od šatorskog krila. Bili su to Bato Bojler, kurir iz Treće armijske i Butna Kost. Bato skine čizme i odloži vile kraj šanka, dok se Butna Kost zanjiše ispred Potkomadanta i iz dekoltea izvuče “Lavov”.
– Šalju iz Uprave carine Crna Gora, pitaju šta će biti sa njima kad silom i u krvi zauzmemo vlast. Kao, znaju da piješ pelinkovac, a nemaju ga, pa šalju ovo.
– Hm… Butna Kosko, neka se boje, neka… Jasno da ćemo ih hapsiti. A koga ćemo još hapsiti, a? Koga? Neka čujem? O – be – zbje – đe – nja! Zaštitarske tvrtke. Osiguranja. Security službe. Majku im zaštitarsku, koga oni štite, kakav je to posao? Obrijanih glava, istetovirani, u crnim majicama… Kako prije nije bilo security? Koga štite? Ja ću vam kazati: štite kapitaliste, prevarante, lopuže, bandite, bitange, štite kriminalce, štite državne pizdeke i partijske pajace, taj posao, to zvanje, ta radna mjesta ćemo ukinuti. Trenutno i odmah! Sve pohapsiti.