ne odgovori li ti netko tri puta, pucaj!

lutam mislima
nikako pronać izlaz
i biti glupa a biti sretna
u Hrvatskoj

počistila sam se
ako tko naiđe naknadno i bude mrvio
čistit će sam

jučer je jedan moj susjed u žutoj minuti
razbio sve tanjure, duboke, plitke i desertne
pločice u kupaonici i na hodniku
sva stakla na slikama i sva zrcala
drškom partviša napravio rupe u knaufu
i sjeo
umoran kao konj
cjeline su ponekad teško podnošljive
minuta prekratka
bez obzira na boju
i prolazno vrijeme
sve to prije nego mu je frend zafućkao ispod prozora povikavši:
Điha, hajd’mo na cugu, hebeš sve!

saćte vidjet kak’ se forsaju prijevremeni izbori. za tu taktiku ne treba nikakva diploma, to je talent za koji, gle čuda, nije potrebna ni dodatna vježba, samo narod koji gleda, gleda, gleda…tko ne povezuje nek’ si kupi špagu!

ponedjeljak. skoro će četrnaest.
ne pada kiša.
trava ne raste.
nema povratka na staro.
kapi ne bubnjaju olucima.
ovi ne pružaju otpor i ne predaju se
istovremeno.
tako je to s povratkom
kao nešto s kečapom, lukom, salatom.
na bijeloj zastavi
mrlje.
okus i trag priloga ostaje
kad već zaboravimo što smo glavno jeli.

slušam ja sad priču jednog znanca. u nemalim je problemima, bez posla honorira od nemila do nedraga, sa starom i bolesnom majkom, a sestra joj godinama nikako nać’ bilo kakav posao. radila je sirota po dva mjeseca za vrijedne uvozne kapitaliste, pa pola plate pola ofkors ofšor itd. zadnje dvije godine sestrica volontira pri hrvatskoj katoličkoj crkvi i po 12 sati dnevno, pa iako su tamo svi dobro upoznati kako stoje stvari, da doslovno neke dane umjesto mlijeka u kavu, ako je imaju, ubacuju vodu, svaki mjesec ista dobiva uplatnicu iste te hrvatske katoličke crkve s bjanko lokalitetom za upis love za potrebite. Bože, smiluj se, ako je i opus dei, ima više knjiga u opusu nego je zastava na europskoj zastavi

Trebalo bi svakako podignut križ na svako uzvišenje koje to geografski dopušta u RH. Tada bi nam država sličila na groblje što otprilike odgovara i stanju morala. Dakle cijelu državu najbolje je prekrižit.

Zorica je samu sebe isplakala.
Od nje, na podu kuhinje, ostala je mokra mrlja.
Kad joj se kćer poskliznula na nju, bijesno je povikala bratu:
– Opet si nešto prolio!? Budalo! – braneći se brat joj je odgovorio:
– Nisam, majke mi!

nema emisije na telki koju, poput đumbira, ne začini neka reportaža o crkvenim licima. pa ne zaostaje ni emisija “dobro jutro” koja, dok pola Hrvata hvata flaše po kontejnerima prikazuje mirno i spokojno lice župnika koji gradi brodove od 789486927812456 drvenih špranja, uz to polako i fino, između misa i redovnih obroka, te uredne plaće dela i orgulje. vidljivo je da je sveti gospon u snazi i da bi za to vrijeme zasigurno mogao i na drugi način potvrditi svoj zavjet Bogu, jer je još sigurnije da u njegovom mjestu žive potrebiti kojima nije na kraj pameti slagati brodove i slušati orgulje s obzirom da nije izvjesno kako će preživjeti današnji dan. ne znam jel’ taj đumbir utječe urednicima na plaću i uz dodatni treš tzv. “pjesmu dana”. pitam se zakaj toliko voditelja? treba tu emisiju prepustiti Branku Uvodiću da nas uvede u dan, a snimanje prebaciti u zagrebačku prvostolnicu s uvodnom molitvom uvaženog kardinala Bozanića, a zajedničke blesimetre poslati pretplatnicima na mjesečnoj bazi zajedno s uplatnicama za pretplatu

(Silvija Šesto)