Adrienne Rich: PJESMA

1-a-leo

PJESMA

Pitaš me jesam li usamljena.
u redu, dakle, da, usamljena sam,
kao što avion leti usamljen i kazaljka
na njegovom radiju svijetli,ciljajući
preko Stijenjaka
spram modro nazrnanih otoka
izletišta na oceanu.

Želiš me pitati, jesam li usamljena?
Dakle, naravno, usamljena,
kao žena koja vozi kroz predjele
dan za danom, ostavljajući
milje iza sebe, na svakom kilometru
male gradove gdje bi se mogla zaustaviti
i živjeti i umrijeti, usamljena.

Ako sam usamljena, to mora biti samoća
nekoga tko se prvi budi, udišući
prvu jutarnju hladnoću grada
i tko je jedini budan
u kući utonuloj u san.

Ako sam usamljena
to je samoća čamca zaleđena uz obalu
u zadnjem rumenom odsjaju godine
znajući što je to zapravo,
znajući da nije ni led ni mulj ni zimsko
svjetlo, već drvo sposobno za gori.

(Prepjev s engleskog: Božica Jelušić)