Ispred Hrvatskog društva književnika za djecu i mlade pisala sam prije dva mjeseca ministrici obrazovanja, u dobroj vjeri da će prekinuti tradiciju ignoriranja. Naime, i u eksperimentalnom kurikulu radi se predmet hrvatski, a u hrvatskom čitanke, udžbenici i radne bilježnice koje se sastoje od dijelova djela hrvatskih književnika za djecu i mlade. dakle, doslovno se svi pitaju, a na našim djelima se gradi.

Opet će se dogoditi da autori neće biti ni informirani da su uvršteni u udžbenike, a ne zaboravimo kako su udžbenici visokoprofitabilna “roba” i kako autori prethodnih godina ne samo da nisu znali da su urštavani, već nisu bili u tom lancu kao temeljna sirovina ni obeštećeni. godinama smo molili da ministarstvo znanosti donese za sve izdavače uredbu po kojoj bi autori 1. bili informirani i pitani žele li da njihovo djelo bude uvršteno, 2. potpisivali ugovor, 3. bili minimalno obeštećeni s pravom da se i odreknu obeštećenja na radost djece.

No, ništa se po tom pitanju nije dogodilo, već smo kao autori prije dvije godine prisilili izdavače da nas obeštećuju, na našu inicijativu, pa je tako bilo nebuloznih obeštećenja koja su završila i na sudu, te su oni koji su se drznuli ne pristati na 139 kuna za 90 000 primjeraka čitanke sada jednostavno neuvrštavani što kvalitetu hrvatskog programa udžbenika umanjuje. Sada dobivam pojedinačna pitanja nekih obazrivih izdavača kako biti siguran da će sve biti u redu ako uvrste pojedinog autora, a počesto nije ukinuta i praksa da se sve svaljuje na autore udžbenika umjesto na izdavače koji bi u konačnici trebali odgovarati koliko i zarađuju. kako

Društvo broji više od 150 članova i praktički su nam u redovima svi živi lektirni autori, to mi nije teško odgovoriti kako moraju s autorima sklopiti ugovor, jer autor ako nije sklopio ugovor, a njegovo je djelo uvršteno može jednostavno zaustaviti distribuciju čitanke, udžbenika i radne bilježnice. to je njegovo pravo. Ipak, zar ne bi bilo jednostavnije i kulturnije, te obazrivije da ministarstvo obrazovanja koje i potpisuje udžbenike donese kratku rečenicu uredbe u kojoj to isto piše: obavijestiti autora, potpisati ugovor i platiti toliko i toliko po retku jednog izdanja?

Ovako ministarstvo obrazovanja i opet ignorira hrvatske pisce za djecu ni ne javivši se … da primili smo pismo…da ne možemo vas primiti… da, da, da… tužno, pretužno. Nedopustivo. Razočarana sam, jer se blentača uvijek nadam. usuđujem se reći kako je odnos prema piscima za djecu jednak odnosu prema djeci.

Fejk. i zato nam je tako kako nam je.