Đurđa Knežević: Vaspitanje mucica u Hrvatskom državnom saboru

Spinovanje: Mudraci, madraci, mucice…

Danas se predstavljanje određenih informacija, ili neko činjenje smišljeno tako da se skrene pažnju s nečeg negativnog i time utječe na javno mnijenje kako bi se bavilo nečim drugim, naziva spinom. Engleska riječ spin (vrtnja, okret) valjda zvuči učenije, mada se metoda upotrebljava odvajkada gdje god se ljudi nalaze, susreću, gdje god komuniciraju…, od obiteljskog do predstavničkog doma, to jest, parlamenta ili u nas Sabora do, dakako, javnosti. Svatko prosječno inteligentan znat će o čemu se radi i neće imati problema da se prema tome postavi, a budući da dobro smišljen spin uvijek nastoji ostati u granicama neutuživosti, najbolje ga je ignorirati. Kako pak nije utuživ, kao odgovor ostaje tek moralna osuda, zgražanje, uvreda ili ironija, no to je kao aktivacija virusa na internetu. Reagiranje, ako ga svojim intenzitetom stavlja u fokus, upravo aktivira spin, stavi ga u opticaj i vrlo brzo se događa da je tema promijenjena i širi se javnošću, dakako na račun onih tema koje se spinom i htjelo maknuti iz javnosti. I baš kao i s internetom, jedino bi smisleno bilo nastaviti se baviti onim temama i problemima s kojih se htjelo skrenuti pažnju. Eventualno, radi „odgoja” javnosti, uz kakvu usputnu ironičnu doskočicu o primitivizmu vladajućih. No logika i političko umijeće nisu baš rasprostranjeni među građankama/ima uopće, a kako stalno imamo prilike gledati, niti među onima kojima bi i jedno i drugo bilo nužan sastojak njihovih političkih akcija i kapaciteta.

I tako imamo najnoviji spin, upravo nasušan vladi u ovom trenutku, kad se golemi problemi u državi smjenjuju kao na traci; smeće, požari, poduža agonija i kolaps zdravstva, rast cijena…, spomenimo samo istaknutije, problemi s kojima se ova vlada ne zna, nije u stanju niti se želi suočiti. I, dakako, premjer se kao i uvijek do sada dosjetio, i po običaju, sve zahvaljujući nesposobnoj oporbi, uspješno. „Mucice”, naslov je spina o kojem je ovdje riječ i taj je veoma jednostavan. Dakle, umjesto spomenutih katastrofa s kojima se država i građani suočavaju, premjer se obratio zastupnici Možemo, Ivani Kekin, izostavio katastrofe i rekao: „Mucice, igrat ćemo se do izbora malo čvršće.“ Na prvoj razini, uvaženu zastupnicu, kako se uobičajeno koristi u saborskoj komunikaciji, nazvati “mucica”, naravno je s visoka i omalovažavajuće, no to se i htjelo. Dodatak pak, da „ćemo se do izbora igrati malo čvršće”, sadrži i dvosmislicu; može to upućivati na žešču izbornu igru, ali sadrži i

aluziju na seksualne S/M igrice, neka vrsta poticaja za igrače iz vlastitih redova, kako se nositi sa ženicama, mucicama itd. No, lukav je Plenković, jer budući da se radi o dvosmislici, naravno da ovakvo dodatno tumačenje, bude li optužen, može glatko i s indigancijom odbaciti i pripisati pokvarenoj mašti koja takvo što uopće i pomišlja. Ono što s ove strane vidimo jest da AP, kao HDZ-ov superman, odbacuje svileno odijelo i tanašnu hrvatsku uljudbu i napokon, ah napokon!, progovara kako to i priliči njegovoj sljedbi, primitivno, ili u prijevodu na hrvatski, krkanski.

Što radi druga strana, kako reagira uvažena zastupnica Kekin? Recimo odmah – kao „mucica”. Spin je dakle, uspio, požar na Braču još tinja, ali mediji već izvještavaju o požaru na društvenim mrežama povodom „mucica”. Mucice pak po staroj lošoj pseudo-feminističkoj navadi kroz usta prve imenovane „mucice” proglašavaju „nisam ja jedina mucica. Ima nas, i to puno!” I nastavlja u visokim tonovima: „Mucice su svi oni koji uporno inzistiraju da u Hrvatskoj na čelu institucija ne smiju sjediti ljudi koji pljačkaju zdravstvo ili dopuštaju zakapanje ilegalnog otpada i trovanje naše zemlje i vode. Mucice su svi oni koji uporno ponavljaju da država treba štititi građane, a ne interese podobnih i povezanih. Mucice smo svi mi koji od takve Hrvatske ne odustajemo.” Još da, konzekventno, pozove da se stranku preimenuje u Mucice, pa time okonča proces pretvaranja poteškoće u vrlinu. Jer, ne treba se zavaravati, ironiju nije uvijek lako prepoznati.

Virus se dakle prelio javnim prostorom, „mucice” su se smjesta prebacile na, ponovimo gradivo i podsjetimo se na „političke” alate: ironiju, zgražanje, građansku superiornost, tužile bi Premjera, ali je nesigurno zbog čega? Stoga što je primitivac (hrvatski – krkan), koji omalovažavajuće nastupa prema (nekim) ženama? To je žalosna činjenica, ali nije utuživa, a kad bi i bila, dvije trećine (a moguće da sam blagonaklona prema krkanima) građana Hrvatske bi bilo kažnjeno, ukoliko se optužba ne bi odnosila i na znatan broj onih u pravosudnom sistemu. Inaugurirale su i novu formaciju za podršku, imenovavši ih, dakako, mucicama. K svemu, ne nedostaje i neka vrsta zastave, za sada tek u vidu ekspresno izrađene majice na kojoj piše originalna poruka „Mucica”…, k svemu tome, nekako je red da svi u sljedbi uskliknu „I ja sam Mucica!” Oporbene snage i interesi su pregrupirani u borbu za prava Mucica, dok družba premjera Plenkovića i kripto-vlasnici Republike Hrvatske trljaju ruke, mediji se deru, društvene mreže, rekosmo, gore, mladež HDZ (za sada samo) putem društvenih mreža orno juriša s uobičajeno pribedastim memeovima i statusima…, i sve je isto kao i prije, do nove afere, novog spina i tako u krug. Samo, parafrazirajući Talleyranda, od samog je zločina mnogo gore ako je on politička greška; politička je greška ovdje to da predmet sporenja, umjesto pogodovanja ‘otpadnoj mafiji’, postaju odnosi unutar političke elite, a u prvom se planu kao žrtva, umjesto stanovništva pogođenim teškim zagađenjem nađe članica (ili članice) te elite spram koje se gazda prostački ponio. Ne vrijedi što je ona unutar te kategorije protivnica vladajućima; s gledišta pogođenog stanovništva takve su suprotnosti sporedne dok na mjestu zločina ljudi ne znaju koliko otrova unose vodom koju piju, ili jedući povrće iz vlastitog povrtnjaka. I sada, greška je počinjena, a iznova vratiti u fokus javnosti Liku tapeciranu otpadom, to jest, cijelu otrovanu državu, zdravstvo u raspadu, divljanje cijena, korupciju…, malo je teže zamislivo. Već i stoga što je brzina kojom HDZova vlast proizvodi nove afere gotovo na dnevnoj bazi, i dakako, odmah odašiljući i prikladne spinove, dok će im uboga oporba sa strašću, kakvu i sada gledamo, pomoći da i sami od te igre sluđeni građani na sve to zaborave. Čini se možda nevjerojatno, ali i nove afere, pogotovo ako su mimo teme koja bi trebala biti glavna na dnevnom redu, pomažu zabašurivanju starih.