poželim

poželim
da opet legnemo licem prema licu 
kao fetusi
ja na desni ti na lijevi bok
i stopala da si uguramo u krilo
da nam rukavi na pidžamama postanu
posljednja zabava pred san
ja da tvoje navlačim do linije života
ti kroz moje da uvučeš prste do laktova
pokriveni umorom toliko da smo svjesni tek dodira
i pred zoru u istom položaju, nepomaknuti
neka nam se od kapi što tuku u oluk
učini da je pjesma
kojom se neki ranoranilac bodri
na putu do pekare
poželim
da je tutnjava topova tek sudaranje oblaka
koja će nas zaustaviti u namjeri da napustimo krevet
i dan provedemo bilo kako drugačije
osim srcem uz srce