Piše: Mirko Jokić

Portal “bihvijesti”  ponudio je javnosti prijevod integralnog teksta spornog članka novinarke Jerusalem Posta Greer Fay Cashman o izjavi naše predsjednice glede Bosne i Hercegovine. Novinarka je poslije povukla sporni dio članka i “reinterpretirala” ga.

Novinarka je ionako dobila obavijest o zatvorenom sastanku nje i predsjednika Izraela Reuvena Rivlina, a glavna tema njihovih razgovora je bila (pazite dobro)  “Prisjećanje i edukacija o holokaustu”. Novinarka je dobila izjavu nadležnih institucija Izraelske države o “zatvorenom sastanku dvaju predsjednika (što je samo po sebi pomalo neobično), dakle “interpretaciju” službenog izvora, koju je pak “reinterpretirala”. Eto, nesporazumi se događaju kad i ako se neke vijesti prenose preko više ruku, pa tako i povlače “re-interpretacije” “interpretacija”, ako i kad postaju neugodne na međudržavnim, diplomatskim razinama.

Međutim, u tom istom članku se (barem dosad) nije povukao niti “reinterpretirao” ovaj dio, koji je po meni daleko sporniji, pa ga citiram: ”Iako su se dotakli nekoliko pitanja iz područja saradnje prilikom službenog obraćanja, za vrijeme privatnog sastanaka Grabar-Kitarović je zatražila Rivlinovu pomoć u rješavanju spora Vlade RH i Zagreba sa Svjetskim židovskim kongresom i “malom, ali aktivnom židovskom zajednicom” Hrvatske koja se može pohvaliti “drugom najstarijom sinagogom u Evropi”.

Naime, hrvatske vlasti su predložile izgradnju spomenika žrtvama holokausta, a projekt je na sebe preuzeo Grad Zagreb. Međutim, određeni dio židovske zajednice vjeruje da Zagreb ovim potezom pokušava zataškati fašističku prošlost Hrvatske.

No, Grabar-Kitarović je uvjerila Rivlina da to nije slučaj i da Hrvatska ne pokušava poreći svoju prošlost. Zagreb je čak ponudio izgradnju drugog spomenika u skladu s onim što židovska zajednica želi, ali ponuda nije poslužila za okončanje spora. Rivlin je rekao da će učiniti sve kako bi pomogao, ali je istakao da se ne može miješati u unutrašnje poslove Hrvatske.

Grabar-Kitarović govorila je i o restituciji imovine te govori da se fizičkim i pravnim osobama treba vratiti imovina i omogućiti novčana naknada, ali je navela da proces ide presporo. Dio problema je, rekla je, taj što ne postoje tačni detalji koliko je hrvatskih Židova ubijeno, a koliko ih ima pravo na restituciju.

Dakle, pravi je problem (koji je u našoj javnosti ostao još ispod radara radi halabuke podignute glede odnosa Hrvatske i BiH), u tome da Hrvatske država ima nesporazume i sa Židovskom zajednicom u Hrvatskoj, kojeg izgleda sama ne može, a možda ni ne želi riješiti, radi “nedefiniranih” stavova Hrvatske države prema Holokaustu, kao i NDH-doprinosa tim zločinima.

Dakle Predsjednica je pokušavala dobiti pomoć od Izraela, kako bi “ustrojila” neposlušnu Židovsku zajednicu Hrvatske, koja godinama ne prihvaća povijesne “reinterpretacije” razdoblja NDH, pa otvoreno i demonstrativno bojkotira sve službene državne komemoracije. A stavovi “službene” Hrvatske prema ulozi NDH u WWII i Holokaustu su najblaže rečeno sporni, kao što su sporni i odnosi hrvatske države prema vlastitim građanima židovskog porijekla, koji jesu i ostaju unutarnja stvar same Hrvatske – a koje država ne rješava. No, ti se problemi mogu riješiti samo tu, u Hrvatskoj, pa se činilo neprimjerenim tražiti od Izraela posredovanje u unutarnjim sporovima Hrvatske. Tako se jasno očitovao i sam predsjednik Izraela jasno izjavio.

Lagani, ali na određenim razinama Hrvatske dosta prisutni “antisemitizam” (usmjeren prema Židovima, Ciganima, ali migrantima istog “biblijskog” porijekla) svakako jest tinjajući problem, koji će i ubuduće biti presudan u “interpretacijama”, “reinterpretacija”, i „re-reinterpretacijama”, bilo na međudržavnim, bilo unutar-hrvatskim, bilo medijskim razinama. Tako to biva kad se nastupa s “figama u džepu”, što se lako prepoznaje, pa mora izazivati “šumove” u komunikacijama.

Uostalom, najbolji spomenik Holokaustu bi bio obnova Sinagoge u Praškoj, gdje još zjapi prazan prostor (kao uklet – danas služi kao parking u najužem centru grada), Predsjednica se pohvalila “drugom najstarijom sinagogom u Europi”, ali ona se nalazi u Dubrovniku (od još od 1352 godine). Zagrebačka je izgrađena u Austriji 1867 godine, a srušena do temelja 1941 godine; NDH ju je temeljito počistila u prvim danima svoje vlasti. Predsjednica je ovo netaktično preskočila, mada bi bilo naivno vjerovati, da se to u Izraelu ne zna. To što bi se ovaj inače reprezentativni prostor obnavljao za vrlo malo vjernika zapravo i jest krucijalni dio sramotne hrvatske povijesti, u kojoj je svaki peti Židov preživio. Treba naglasiti da s tim nasljeđem većina hrvatskog naroda je na vrijeme raskrstila, ali ga se na izvjesnim razinama hrvatskog društva pod svaku cijenu želi “reinterpretirati”.