Mogao si raditi velike stvari

približiti se ozbiljnim istinama

skrivanim brižno od očiju svijeta

ali dobio si onoliko prvobitnog kapitala

koliko je već moglo stati u skroman automobil

kojim su te dovezli iz rodilišta

koliko je već moglo stati u tvoje ime i prezime

pod kojim si uveden u maticu rođenih

sada je to isto ime na vratima stana

u kojem se skrivaš od samoga sebe

to isto ime moglo je biti otisnuto negdje

u nekoj ozbiljnoj knjizi kod dobrog izdavača

bio si spreman prodati i dušu

da je itko ponudio razumnu cijenu

ali ne nije ti bilo dano

ovako tražiš odgovore na temeljna pitanja

kuhaš šalšu od pomidora na starom štednjaku

koji sve više nalikuje na sliku Jacksona Pollocka

i ti se neizostavno sjetiš kako je CIA imala plan

kako veliki igrači uvijek imaju plan

kako veliki igrači igraju s velikim ulozima

s jasnom idejom kako zaštititi sebe

a pri tom zajebati sve ostale

naročito one koji bi ih mogli ugroziti

neizostavno se onda sjetiš i drugih stvari

mozak ti tako naprosto radi

nikako ga ne možeš utišati

jer nije ti bilo dano

šalša je lava što brbori u grotlu od nehrđajućeg čelika

iznova ispisuješ knjigu postanka

s aneksom o geološkim razdobljima

uzimajući u obzir sva nova otkrića

koja su se dogodila u međuvremenu

pred očima ti kao pred smrt

prolazi ono malo povijesti što si uspio zapamtiti

na konzervi talijanskih rajčica piše Mutti

što na njemačkom znači majka

pa se sjetiš žene koja te nosila u sebi

koja je nekoć imala njemačko prezime

dozivaš je ili psuješ već po potrebi

ometaš većinu toga što osjećaš

ponekad te prekine telefonski poziv

ne onaj kojeg već dugo očekuješ

već sasvim običan i lagan

zbog toga što ti nije dano

svaki dan dok na prozoru pušiš

vidiš dvije grlice na brezi

pitaš se kako je moguće da su stalno zajedno

a da se nikad nisu pošteno posvađale