Otišao je drug Šac, Slobodan Šnajder, drug Stari kako je htio da ga zovemo. Prijatelj, koji je beskompromisno, što nije česta karakteristika među ljudima od pera, stajao uz Radničku frontu, uz lijeve, humanističke ideje jednakosti, solidarnosti, pravednosti.

Znao je reći da misli da je besmrtan, ali da ima neke sumnje oko toga… Zadnje riječi izmijenili smo u bolnici, čekamo otpusna pisma. Pišemo o književnosti koja u nas nije pročitana, o politici. Danas šok, tuga, osjećaj gubitka, ali i težine zadataka koji nam je ostavio. Jer je vjerovao u nas, u mene. Za nas je govorio onu Nietzscheovu. “Misli koje će promijeniti svijet dolaze na golubinjim nogama”.

Nije se bojao, nije kalkulirao, nije se s njim moglo cjenkati. Zato ostaje, ne ide nikud, nigdje nije otišao. Uporno i zbog nas će svojim romanima, dramama, ali i djelovanjem i aktivizmom stajati uz nas. Izraz episteme u grčkom označava takvu podršku, u znanju, razumijevanju, tumačenju osnovnih stvari stajanje uz…

Njegov posljednji roman “Anđeo nestajanja” hrvatska književna “scena” nije pročitala. Nije se dao uvući u prijateljske zavjereničke grupe, djelovati oportunistički. No taj roman je kaleidoskop ideja, koncepata, revolucionarnih situacija koje nisu podvig velikih vođa već malih ljudi. Takva je Anđa Berilo, hrabra žena za Šnajdera, “anđeo nestajanja”. Te žene nestaju zajedno s idejama boljeg i pravednijeg društva, u društvu socijalizma koje svoje ideale nije uspjelo ostvariti, no bilo je makar pokušaj.

“Anđo, ti jesi velika: došla si na svijet niotkuda, ne iskorijenjena, kako se danas rugaju intelektualcima poput mene, da su apatridi, da su 𝑑𝑒́𝑟𝑎𝑐𝑖𝑛𝑒́𝑠, iskorijenjeni, već ti nisi ponikla ni iz kakvog korijena. Tek ponikla, ti si ukradena, trebalo je da završiš u žrvnju. U tom smislu, ti si čudo. Kičma, tvoje unutrašnje stablo, ostalo je uspravno. Možda se upravo takvi kao ti znaju uzdići do neke jasnije svijesti kamo nam je svima ići. Možda sve ovisi baš o takvima kao što si ti i to na presudan način. ‘Budimo na razini onoga što smo proklamirali! Nemojmo se rugati onima koji su pali. Egalité, Fraterinté i iznad svega: Liberté!’ Zar nije tako?”

Druže Šac, za mene si besmrtan, nije trebalo sumnjati..