Fali mi jedan Danilo da mi ponoć razdani

Svu tamu da odagna, pa da palimo vatre,

Da svijetom hodamo malo ludi i raščupani,

Da počinemo sretni ispod ciganske šatre.

.

Riječi da digne kvasac, stil da kristal uglača,

Da Luču mikrokozma* užgamo svojeručno.

Misao da nam je britka kao oštrica mača,

A fijuk kose u raži da zvuči milozvučno.

.

Da ispod grube kore ljuštimo tanko liko;*

Kao da nikoga nema, da ležimo u travi.

Pa s hrpe knjiga neku uzmemo, tek toliko,

Anatomija štiva na žmireč da se obavi.

.

Poslije da se priča kako smo nestvarni bili,

Kupali se u mlijeku, robu na potoku prali.

Kako smo tralje nosili, voljeli se u svili,

Fali mi jedan Danilo, nemoguće mi fali.

-___________________________________________

Luča mikrokozma- filozofsko- religijski spjev P. P. Njegoša

Liko-vlaknasti dio kore

.

15.svibnja 2026. Flora Green