Hladan petak za prvu polovicu svibnja. U Lisinskom se obilježava sto godina radija i 70. godina televizije. Sve teće više shodno državnom protokolu nego li javnom i slobodnom mediju. Aktualni liferanti u prvom su planu. To samo ponovo potvrđuje kako se radi o političkom marketingu a ne o nekoj iole ozbiljnijoj percepciji povijesti tih medija. Kroz radio i televiziju prošle su kroz desetljeća tisuće ljudi, danas već posve zaboravljenih i anonimnih. Ni ovom prigodom nisu zaslužili nikakav spomen. Nikome tu nije palo na pamet da se ozbiljnije pozabavi dokumentarnim serijalom koji bi nepristrano prikazao trud čitavih generacija važnih za povijest našeg novinarstva. Daju se tek fragmenti nekad popularnih uspješnica, a ništa se ne zna o pozadini i stvarnom radu na pozadini tih zbivanja.

Ceremonija je Orwellovska. Svodi se na to da premijer naglasi kako je naš javni medij kičma nacionalnog identiteta, a on mu je valjda glava. Istina je, dakle, obznanjena preko svakog ekrana i više nema mjesta nikakvoj sumnji ili podozrenju. Onda svi plješću i časte se biranim frazama, izlaze na binu u elegantnim opravicama i odjelima, kao na mondenoj paradi zvijezda iz neke sapunice. Još samo nedostaje da se u pozadini pojavi telop ”Srdačno vaši”, inače prvog našeg televizijskog talk showa kojeg je vodio Ivan Hetrich, ali ništa od toga. Nema tu mjesta za bilo što napredno, kamo li za samokritiku.

Narod može biti zadovoljan jer je sve učinjeno da što opuštenije upije samozadovoljstvo našeg najvećeg i najznačajnijeg medija koji se devedesetih ponosio sloganom ”katedrala duha”, da bi sad evoluirao i postao malo više antropomorfan – kičma identiteta. Ako se to promatra kao dilema, onda je marketinški prethodna verzija bila ”anđeoskog” podrijetla, dok ova nova (ne znam mijenja li to uopće išta ustvari), kuži da postoji evolucija.

Hladno je za maj. Negdje se hladnoća mjeri u desetljećima, isto kao i cenzura koja je danas došla do toga da vijesti pretvara u marketing i robnu marku. Za naš medijsku kuću gotovo dijakrono zvuče također hladne Orwellove riječi koje glase otprilike ovako: Novinarstvo je objavljivanje stvari za koje vlast ne želi da izađu u javnost, sve ostalo spada u domenu odnosa s javnošću (marketing). Naš medij to potvrđuje u svakom sistemu. Nema proljeća.