Prošlog tjedna sud u Njemačkoj zabranio je privremeno tekst intervjua s Domagojem Margetićem u Der Spieglu, gdje naš istraživački novinar iznosi tvrdnje i dokumente o sudjelovanju srpskog predsjednika Aleksandra Vučića u zloglasnim ”Sarajevskim safarijima”. Tada su devedesetih, u jeku opsade glavnog bosanskog grada, ”lovci na ljude” za izdašne svote srpskim odličnicima imali priliku da s brda pucaju na domoroce. Tekst o tim Margetićevim spoznajama nije zabranjen u Timesu ili drugim svjetskim novinama koje su ga objavile. Kod nas se pak grupica onih što oduvijek medijski piratiziraju na ratnim zločinima i stradanjima drži poprilično ”uvrijeđeno”. No, njihovo pisanje i tako često nije zasnovano na dokumentaciji ili istraživanju, već je više sklono prepričavanju kavanskih priča i blijedih dosjetki. Krenimo redom.
Sukob Margetića i srpskog velmože Vučića nije od jučer. Još 2023. BIA (bezbjednosna informativna agencija Srbije) dva puta je hapsila i ispitivala Margetića na Graničnom prijelazu Batrovci. Tada su na njega vršili pritisak i prijetili mu da prestane sa svojim istraživanjima, prenijevši mu i prijeteće poruke Aleksandra Vučića. No, izgleda da to na ”tvrdoglavog” Margetića nije ostavilo neki dojam, a da je stvar ozbiljna potvrđuju i nedavne izjave samog Vučića potaknute globalnom medijskom pažnjom oko cijelog slučaja na RTS-u i u drugim srpskim medijima, kako ”Margetić laže”. Vrlo znakovito, Margetić posljednje intervjue na raznim potkastima i mrežama daje u crnoj majici na kojoj bijelim slovima piše ”Dolazim” (Iliti: Strepi Vučiću).
Najveći propust srpskih agentura glede Margetića je da su podcijenili staru novinarsku školu na koju se ovaj novinar poprilično oslanja u svom radu, a ona dobro poznaje počelo ”daj mi čovjeka i imat ćeš slučaj”. U Vučićevom primjeru to je izgleda poprilično banalno jer ima materijala koliko god hoćeš. Nesretnik očito nije bio svjestan toga kako je upravo Margetić pisao o ratnim zločinima nad građanima srpske nacionalnosti u Lori, Bosanskom Brodu i Mrkonjić Gradu. On je bio i dugogodišnji suradnik Savjeta za borbu protiv korupcije Vlade Srbije, za što ga je bila angažirala predsjednica tog Savjeta Verica Barać. U tom je kontekstu svojedobno razotkrio kako hrvatska policija skriva odbjeglog ratnog zločinca Milenka Bajića u Dalmaciji. Isti se skrivao osam godina nakon što je pravomoćno osuđen za ratne zločine nad srpskim civilima u Lori. Margetić je znao gdje se skriva, pa te je informacije predao izravno glavnom državnom odvjetniku, nakon čega je odbjegli Bajić uhapšen.
Prije tri godine Margetić je najavljivao medijsku konferenciju u Beogradskom međunarodnom press centru gdje je želio izložiti dokumente o ubojstvima odvjetnika Vladimira Cvijana i Olivera Ivanovića, a koji potvrđuju povezanost Vučićeve vlasti s tim zlodjelima. Također, razotkriti ulogu koju je tadašnji Vučićev pobočnik Aleksandar Vulin održavao s međunarodnim narko-krijumčarima i krijumčarenjem nafte pod pokroviteljstvom vlasti, a o čemu je posjedovao tajne dokumente Carine Srbije i Hrvatske. Naravno, nisu ga pustili u Srbiju što je Margetiću teško palo, kako profesionalno tako i privatno. Štrajkao je glađu pred ambasadom Srbije u Gundulićevoj ulici u Zagrebu, ali nije bilo milosti. Srbija se branila zatvorenim vratima, pa nije bilo druge nego krenuti izravno na dugovratog Kerbera, naime Vučića kako ime kaže.
Nakon tri godine posla Margetić je skupio više dokumenata i niz svjedočenja koje nesumnjivo povezuju Aleksandra Vučića, predsjednika Srbije, s organiziranjem ”Sarajevskih safarija”. O jednom od tih svjedočenja koje je sudski i javno ovjereno, izvjesnog Aleksandra Ličanina, Margetić piše: Zašto je Aleksandar Ličanin važan svjedok za slučaj ratnih zločina ljudskih safarija u ratnom Sarajevu. 1) Ličanin je bio na lokacijama na kojima je bio i odred Slavka Aleksića, na Jevrejskom groblju i Grbavici. 2) Ličanin je direktno vidio da Aleksićev odred organizira ljudske safarije za strance. 3) Ličanin je vidio strance koji su dolazili u lov na ljude. 4) Ličanin je svjedočio tome da su glavni organizatori safarija bili: Slavko Aleksić, Vojislav Šešelj i Aleksandar Vučić. 5) Ličanin je vidio da su imenovani organizirali pripremanje posebnih snajperskih gnijezda za strane lovce na ljude. 6) Ličanin je vidio da je Aleksandar Vučić lično vodio strane lovce na ljude na snajperskim safarijima u Sarajevu. 7) Ličanin je vidio da je Aleksandar Vučić lično pucao snajperom na djecu i žene u Sarajevu. Ličanin je vidio da su strani lovci na ljude nakon cjelodnevnog lova na djecu i žene u opkoljenom Sarajevu s Vučićem, Šešeljem i Aleksićem dolazili slaviti, jesti i piti na cjelonoćnim lovačkim slavljima po gostionicama na Grbavici. 9) Ličanin je voljan dati svoj iskaz pred tužilaštvom i sudom. ‘
Ako je iskaz Aleksandra Ličanina istinit, a do sada ga možebitni svjedoci nisu ničim relevantnim osporili, Aleksandar Vučić praktički je nadišao vlastit uzor, Slobodana Miloševića. Sad mu je naravno posve jasno da nije trebao ”čačkati” Margetića koji je ”tjerajući lisicu istjerao vuka (Vučića, barem). No, pitanje je hoće li se sve to završiti aktivnostima Vučićevih i srbijanskih odvjetnika širom svijeta (kao što smo vidjeli u primjeru njemačkog der Spiegla), ili ima tu i nečeg puno goreg i mračnijeg. Vučić sigurno nije persona koja bi oprala obraz i tako priznala svoje zločine.
Prije dva dana policija je u jednom hotelu uhitila naoružanu mušku osobu, koja je ilegalno prešla srpsko-hrvatsku granicu s namjerom da nekog likvidira u Zagrebu. S obzirom na prijetnje koje Margetić učestalo prima zbog svog pisanja, uputio je upit Ministarstvu unutrašnjih poslova, da li se radi o njemu. Policija je odgovorila da zbog interesa istrage to ne može niti potvrditi niti odbaciti. Naravno, to nije prvi put da se Margetiću prijeti, sjećam se dobro onih davnih mjeseci kada je zbog pokušaja atentata gradom hodao pod zaštitom. Također, sjećam se i situacija kada je bivao i uhićenim.
Uostalom, jebeš novinara koji nije proveo noć u zatvoru. Naprijed Marga!
Marijan Grakalić
