Nobelova nagrada za književnost 2026. godine dodjeljuje se kanadskoj autorici Anne Carson, “za njeno hrabro i inventivno oeuvre koje je u razigranom dijalogu s klasičnom tradicijom stvorilo nove oblike za suvremenu “

Anne Carson rođena je 1950. godine u Torontu, Kanada. 1981. godine objavila je doktorsku disertaciju iz klasike pod nazivom ‘Odi et Amo Ergo Sum’, te je tijekom cijele karijere kombinirala pisanje poezije s prevodilačkim radom i podučavanjem na različitim sveučilištima. Gotovo sva njezina književna produkcija usmjerena je na raskrsnicu filologe opsesije riječima i pjesnikove želje za novim značenjem. Ona je sama identifikovala etimologiju reči kao polaznu tačku za sav svoj rad. Njeni prijevodi s klasičnog grčkog jezika mogu se smatrati samostalnim djelima po svom pravu. Među njima je i njezina interpretacija fragmenata Sapfonih pjesama, “Ako ne, zima” (2002.), zajedno s tragedijama kao što su Sofoklova “Electra” (2001) i “Antigona” (2015) i Euripidov “Bakkhai” (2015).

Carson je devedesetih godina objavio niz značajnih radova. Među njima je i “Stakleni esej” u “Staklo, ironija i Bog” (1995), koji pokazuje potencijal duge pjesme u kojoj se zamućuju granice žanra.

Istog desetljeća objavljeno je još jedno djelo, često najavljeno Carsonovim najvećim, pod nazivom “Autobiografija crvene: roman u stihu” (1998.). Ovo pokazuje njezinu eminentnu sposobnost da ostvari klasičnu književnu tradiciju. S preciznim osjećajem za suvremene idiome i iskustva, ona uzima kao svoje početne točke fragmente pjesme grčkog pjesnika Stesichorosa iz 6. stoljeća prije Krista o krilati crvenom čudovištu Geryonu.

Tijekom cijelog svog autorstva, Carson s laganim dodirom istražuje mogućnosti pisanja, proces kojim joj je književna skica postala od posebne vrijednosti. Svjedoči ovome je „Float“ (2016.), djelo koje se sastoji od dvadeset i dva chapbooka o različitim temama, koje se mogu pročitati bilo kojim redoslijedom. Druga je ‘Pogrešna Norma’ iz 2024. godine, raznovrsna kombinacija tekstova s snažnim performativnim aspektom u kojem Carson prelazi u različita umjetnička i akademska područja. Njezine suradnje s vizualnim umjetnicima i koreografima te s opernim i kazališnim redateljima pokazuju slobodu kojom se odnosi na književna očekivanja i sustave vladavine. Upravo to stoji iza izuzetnog značaja koje njen rad od devedesetih godina ima za međunarodnu umjetničku i književnu scenu.

Anders Olsson

Predsjedavajući Nobelovog odbora