RUKOPIS MELANKOLIJE

Družina tvrdoglavih, što još o jeseni piše;
Potajice se nada pismima pisanim rukom,
I čuje djetešce ježa što pod lišćem prodiše,
I potonulo zvono, kad u snu klikne zvukom.

Koliko dugo idem pored njih, više ne brojim.
Lovor je pojela koza, čvorci su ukrali zrnje.
U ispovijedi sakrih kako se vihora bojim,
I od pregače Kirke* nebo je postalo crnje.

Ja prođoh krajolikom slijedeć utvarnu čaplju.
Znade li srce da ide u svoj posljednji pohod?
Kao prijekori riječi u prazne krčage kaplju.
Ušni se vosak stvrdnjava i ne pušta im prohod.

Gdje poezija malaksa, ostaje vriština pusta.
Još kao pogaču pjesmu na zalogaje dijelim.
Ostalo sve je daljina, gdje javor lišće otpušta.
Padam u malodušnost, iako to ne želim.
___________________________________________________________

Kirka -opasna čarobnica u grčkom mitu; Helijeva kći

8. listopada 2026. Flora Green