KRITIČNI STUPANJ PRIPEKE, CRYING TIME
.
Počinjem cijeniti iskreno, neishitreno,
sve jednostavne stvari naherenog svemira:
od starog ventilatora, škripave ulizice, pa  
moje zagorjele tave s drškom
od dobrog bakelita i malo mesinga
do graška iz konzerve
i one tuzlanske soli 
koja svakome jelu dodaje
veliki životni smisao.

Na podu se spava i sanjari usred pripeke,
jednako intenzivno u bojama
kao na skupom madracu s oprugama
i obnavlja se veza, davno prekinuta,
s mirnim disanjem zemlje, po kojoj
nekad su hodili divovi, žvačući ružmarin
da bi iz usta uklonili neugodan zadah
prije večernjeg poljupca.

O, kakvo divno vrijeme, ce vreme inalta,*
i kako žalim za mrtvima i nikako ne ljubim
brutalne pojave, loš jezik, zamršena tumačenja
nečega što je na dlanu sjalo kao žumanjce
iz ptičjeg jajeta, slučajno razbijena,
i ciknulo je piju-piju i molilo je popij me,
prije no što me se dočepa netko od
loših pjesnika stvarnosnog duha i duktusa,
strašno sumnjiva ukusa.

Jesam li jaje popila, nikada neću reći.
Jesam li ubrala ružmarin u hodu, bila ohola
ojlala, hola, hola, jesam li pjevala, misleći
da sam zauvijek ljubljena i da me nećeš
usred ljeta ostaviti da mjerim šake praha
na cesti kojom su svi moji otišli, da ti pripreme
 svečanost

na mjestu gdje je meni ULAZ ZABRANJEN,
a usta zašivena nikada neće moći zapjevati
usred štropota običnih stvari i strašne buke cikada
dok žarko ljeto žeže i žanje, žrtvujući još žive,
tebi u počast najveću, totalno nezasluženu,
KRALJICE NEBA RADUJ SE!

_______________________________
c3 vreme inalta (rum,) kakvo divno vrijeme
F. G.