NIHILIZAM BALKANSKOG DRUGARSTVA
Marksizam je praksa
Emancipatorne solidarnosti,
Usmjeren na revoluciju.
Revolucija je produkcija ljudskog, suviše ljudskog svijeta.
Revolucija je i reprodukcija otuđenog svijeta
U pravdu za sve, i obuzdavanje afekata.
Kontrarevolucija je inzistiranje na dominaciji višeg talenta,
Ideologija artiljerijske superiornosti,
Nemoć ljubavi na prvi pogled,
Kao i melankolija pobjednika u liku poraženog viteza
U sukobu sa samim sobom.
Vlasništvo nije samo krađa, vlasništvo je i pravo
Na proizvodnju diskriminiranih, pravo na pogled s visoka.
Potraga za 'čistim životom' uključuje i sjećanje
Na moralnu superiornost Balkana.
Balkan, moj barbarski dvojnik,
Moja nostalgija za osvetom, s pogledom na Zapad.
Balkan, ima život, ima i nadu, i zlobu, i kult ubijanja
Zmaja, pod kojim se igraju djeca.
Nema ničeg istinitog u objektivnom
Sagledavanju 'svega i svačega' svijeta.
Tek jedinstvom globalnog sela i patološkog subjekta vječnog mira
Izranja zagonetka duha
Bez svog gospodara.
Što je to 'neka poopćena stvar'
U svakodnevnom životu
Čistog iskustva diskontinuiranog kontinuiteta?
Marširali smo unatrag
Linijom najmanjeg otpora,
Jedno pored drugoga.
I bili smo sretni,
Dok je tvoju pušku milovala tama,
Činili smo samo ono što nam je govorila glazba.
Glazba nas je tetošila. Glazba nas je razmazila.
Upustimo li se u apstrahiranje
Vršimo nasilje bestemeljnim temeljom
Nad stečenim razumjevanjem svijeta,
Terorom etničkog prava
Etničko Istih nad etnički Drugima - bez prava.
Zazivala si Balkan, pomalo luda,
Bila si u zanosu,
Pomalo od drugarstva, pomalo i zbog proljeća
Htjela si još,
Pod uvjetom da drugarstvo obnavlja samo sebe
Čisteći vlastite redove.
Duh se pojavljuje u vremenu, priroda u prostoru,
Sa zvukovima i sa bojama,
Ja je negativ od Ti,
Ti je pozitiv od Ja.
Bez zvukova i bez boja
Nije dopušteno misliti.
Jesam li konačno pronašao svoj vlastiti dom?
Sa svima koje volim,
Sa svima kojima vjerujem.
Prostor je prošireno vrijeme!
'Besmrtno sada' negacija je 'vječno nikada'.
Srodno