Hrvoje Marko Peruzović: Piši pjesniče piši


Piši pjesniče piši

Piši pjesniče piši
iako znaš kako nema
nekog na(r)očitog smisla
piši bez obzira na to što Itaka gori
nema veze da je zemlja zatrovana
i voda u ustima ima loš okus
sizifov kamen nade mora se kotrljati
brabonjak u koji ćeš poleći novi dan
uprkos okrutnoj sili gravitacije
sumanutom slavljenju zločina
piši pjesniče
riječi koje ostaviš u sebi
proganjat će te nakon smrti
netko mora otkrivati jednostavne istine
priopćiti ljudima kako se mjesec
za razliku od sunca
može vidjeti i noću i danju
piši jer nekako treba ispuniti vrijeme
između dva obroka
sve do izvršenja presude
posljednje cigarete