Vodo, operi nečist ovih dana,
Dok jeka zvona ulazi u uho.
Jutarnja svjetlost,u beharu grana,
Presvlači šuma ovjetreno ruho.

U ovom jutru ima mnogo nade:
Smokve u lišću,srk gorkasta mlijeka.
Kraj starog doma rode gnijezdo grade,
I Galileja svako biće čeka…

Košaru s biljem polažem na kamen.
Blagdana svojih odjednom se sjetim.
Cvat perunike, razvijoren pramen,
I čini mi se- k jablanima letim…

(Flora Green, na Uskrs, 2014., Ljubuški)