Piše: Velimir Visković

Mislio sam više se ne oglašavati oko Bandićeve nagrade; što sam imao, rekao sam, za sve koji poznaju Bandićev način mišljenja i delanja, nikakvo iznenađenje.

Bandić je ipak odlučio da mi odgovori. U tu svrhu u današnjem “Večernjem listu” upotrebio je Denisa Derka, koji evidentno istupa kao gradonačelnikov glasnogovornik. Denis me u Bandićevo ime optužuje da sam ljut što nisam dobio 50 tisuća kuna (koliki je valjda iznos nagrade). Prije svega, pojma nisam imao koliki je iznos nagrade, i da mi je do tih novaca bilo, pokrio bih se pokorno ušima i šutio, jer sam od jednog člana Odbora za javna priznanja dobio poruku kako nagradu nisam dobio jer je Bandić poručio preko predsjednika Gradske skupštine da se odluka prosudbenog povjerenstva neće poštovati, te kako ja nagradu ne smijem dobiti. Po riječima tog člana Odbora, o gradonačelnikovoj odluci vođena je oštra rasprava na rubu svađe, koja je završena zaključkom da će se sve učiniti kako bi Visković nagradu dobio sljedeće godine.

E, pa ja nisam šutio, jer me ne zanima novac za koji gradonačelnik misli da je njegov i da ga on dijeli osobno. Ne zanima me ni priznanje koje bih primio iz njegovih ruku ako ga on shvaća kao svoju privatnu nagradu. Nagradu valjda primam za svoj rad, na temelju mišljenja ljudi koji se razumiju u struku, a ne zato što se sviđam jednom Milanu Bandiću.

I još jedna napomena: odluke stručnih povjerenstava u uljuđenom društvu nikad se ne mijenjaju; nije se to događalo ni u socijalizmu (sjećam se samo jednog slučaja kad je zbog prosvjeda SUBNOR-a uskraćena nagrada Aralici), ali Bandić očito misli da je on stručnjak nad stručnjacima. Gradonačelnik nad gradonačelnicima. Gradonačelnik univerzuma!