Lagano iduć kao slika živa…
(Safvet beg Bašagić: ”Istočna priča”)

Piše: Marijan Grakalić

Fotografija zaustavlja oko na onom što se voli. Neposredni svijet i  njegova lica, ulice Zagreba, prolaznike, sjene i zgrade, igre, oblake, trenutke ali i čitavo vrijeme koje se u njima skupilo objedinjuju fotografije fotografa Ognjena Karabegovića (1959.). U punoj snazi svjetla i tame vide se naoko obične sekvence gradskog života i njegove energije koja gotovo bezazleno zadržava pažnju oživljujući duh i razvedravajući pogled. Tu se osjeća beskrajna volja da se ne propusti i ne odmakne dalje dok se sa sobom ne ponese utisak neizbježnosti, rasporeda i pokreta zabilježena fotografijom.

Cijela izložba izrasta iz svakodnevne potrebe fotografskog bilježenja života grada koji time trajno ostaje vidljiv između dvije stvarnosti. One u kojoj je trenutno bio zabilježen fotografijom i sadašnje koja je zahvaćena kroz tu vizualnu memoriju. Tako dvostruki ”kontrast” razvija i dosiže vlastitu vrijednost ne bi li pomirio automatizam sposobnosti da se zabilježi sa spoznajom koja prirodno vidi život i u onom što je prošlo. Postoji tu obostrani odnos koji plijeni i dotiče nesvakidašnjim svojstvima.   Lirskom i gotovo nježnom pažnjom, ponekad snagom i pankerskim matricom ili čak i vizijom nadahnutom mogućnošću zavođenja slike na temeljnu jednostavnost. Začudnost je tu stvar sposobnosti oka i lake perspektive u kojoj fotografije Zagreba postaju bliske kao slike žive.

Nesebična iskrenost  kao i sam izbor kadra odudara od poznatih predložaka i prije viđenih i već potrošenih vizura, pa zagrebačka svakodnevnica ostavlja silan utisak novog i prije neispričana zbivanja. Imaginacije u kojoj se opet i ponovo susreću fotografija i memorija grada isprepliću se iz dana u dan, nadopunjujući se neiscrpnom silom života pa se stoga i stiče dojam da gledajući sekvence gradskog života ostajemo uskraćeni za one sigurno zanimljive ali nezabilježene. Iza svake fotografije krije se nova, još slikovitija i spremna da je se dosegne i zamisli. No to ćemo, kao kod svake dobre umjetnosti, prepustiti mašti…

(Izložba se otvara u četvrtak, 3. novembra u 20 sati u Galerijskoj sobi Marije Braut, Cinkuš, Mketačka 9. Gornji grad)