ZA LJUBAV CVIJEĆA
Pomislih prijatelje da ukorim,
Što mašta im je umornih krila.
Što k jutru idu korakom sporim,
A briga im se pod čelom svila.
A onda vidjeh da vrt im cvate,
Plodove zemne držeć ko pladanj.
Kad gestom raskošnom pozdrav mi vrate,
Umjesto prijekora, hvale im skladam!
F. G.