Pero Kvesić: Pomoć za književnika Milka Valenta

SONY DSC

Milko Valent je književnik, jedan od rijetkih koji žive isključivo od književnosti, a u svakom slučaju jedini koji već četrdeset i pet godina živi za književnost i isključivo od književnosti. Možda niste ni čuli za njega, možda niste ništa njegovog čitali, možda vam se ono što ste čitali nije svidjelo, možda mislite da književnost koju on ispisuje nije za svakoga, a možda – poput mene – smatrate da je ono što je objavio originalno, nadahnuto, jedinstveno i vrijedno, bilo što od toga nije važno. Momentalno je važno prvenstveno da je čovjek u nevolji i da čovjeku treba pomoć. Vrlo vjerojatno mu, da nije posvetio život književnosti, pomoć danas ne bi bila potrebna, ali – koliko ga znam, a znam ga gotovo pola stoljeća – da se nekim čudom ponovo nađe na početku životnog puta izabrao bi isto.

Nedavni status koji je objavio na Facebooku me je kosnuo. Da i sam ne živim od književničke penzije, (što znači da bih bez oslonca na suprugu bio više gladan nego sit,) bez oklijevanja bih mu u cijelosti pomogao. Ovako mi je preostalo jedino priložiti skroman doprinos i pomoći da se njegov vapaj – usmjeren prvenstveno prijateljima – razglasi i šire, te preporučiti svima koje također dirne da se pridruže sakupljanju pomoći.

Svaki doprinos je dobrodošao, čak i simboličan udio je ohrabrenje. Pored dobre volje i mogućnosti da pomognete važni su podaci: Milko Valent, IBAN tekućeg računa kod Hrvatske poštanske banke: HR9223900013200159456

INFO PROŽET TUGOM. Dragi svi, osobito oni koji mi šalju zahtjeve za prijateljstvo na Fejsu, moram vas obavijestiti da do daljnjega, vjerojatno do zime, neću biti u stanju odgovarati na zahtjeve zbog čega sam vrlo žalostan, i vjerojatno uopće neću moći ni minimalno komunicrati. Evo razloga, evo brutalnih činjenica! Mnogi ljudi, zapravo svi osim rodbine i bliskih prijateljica i prijatelja ne znaju, a i zašto bi trebali znati taj podatak?!, da ja od 6. razreda osnovne ne vidim na desno oko (zbog mačevanja), što će reći da otada radim samo s lijevim. Međutim, u tom, dosad zdravom oku, uz razumljivu dioptriju, vjerojatno zbog godina, žuta pjega progresivno divlja negdje od Uskrsa, e da bi oftalmološki pregled u ponedjeljak 22. srpnja (angiografija), dakle jučer, pokazao i najmodernijom tehnologijom dokazao da postoje pataloške promjene za koje postoji samo jedan lijek: cijepljenje oka serijom injekcija (pet u prvoj rundi). Dr. Vrabec (s Merkura odnosno s Vuka Vrhovca), rekao mi je da je to cijepljenje potrebno što prije učiniti. E, sad, kao što svi znate, u našem su zdravstvu liste čekanja duge i preduge, te sam prisiljen tu seriju cijepljenja, e da bih ponovno mogao normalno funkcionirati bez ogromnih slova i povećala, obaviti u nekoj privatnoj poliklinici. Cijena za spasonosnu seriju injekcija stoji otprilike između 2 i pol do 3, negdje čak 4 tisuće kuna. Zaključak je jasan: Od ovoga časa počinje (telefonski i mailovima) potraga, rekao bih panična potraga, jer ja taj novac nemam, a i na rubu sam ovrhe, dakle počinje potraga za gore navedenim iznosom koji bi spasio moje lijevo oko, jedino na koje koliko-toliko još vidim..Nadam se da ću uspjeti za tjedan dana skupiti taj iznos. (Istina, razmišljao sam o jednoj ”crowdfundig” akciji ovdje na Facebooku, ali sam odustao zbog toga što ste, pretpostavljam, i vi u financijskim problemima.) Ukratko, drage prijateljice i dragi prijatelji, želim vam i dalje ugodno i uzbudljivo druženje na plodonosnom Fejsu, ali će se ono do barem relativno ozdravljenog mojeg oka, uz pomoć surovo skupih injekcija (za mene skupih), morati na moju veliku žalost odvijati bez mene. Držite mi fige, i da ozdravi oko i da, pišući ogromnim sloviima, završim svoj novi roman do kraja godine! Volim vas sve i pozdravljam vas starom latinskom poslovicom ”Carpe diem”! Vaš Milko