Sad kad i koščati Johnny ima već sedamdeset,

U Nizozemskoj čuči i žvače šećernu vunu,

Od naraštaja cijelog preživi troje od deset,

A sajmonice stare na dnu ormara trunu.

.

Sad će se vidjeti bogme, tko je od kakve repe,

Tko je sačuvao zube, sonete, prepjeve s grčkog,

A koga huk vjetra s gore k’o truli orah stepe

Da mu se slava potrajba od Osijeka do Brčkog.

.

Došlo je doba da se računi lijepo polože,

Te da se kakva brlja fino strusi kroz jednjak.

Dok se na tavanu javnom njišu olinjale kože,

Jurišnicima mladim pokazat ćemo srednjak.

.

Zvuk putuje po vjetru, šume i hrastove njiše.

A meni, ljubazni Bože, daj bajtu na Sri Lanki,

Da se pod palmu skvrčim i bitke ne bijem više,

Jer što to vrijedi kad Johnny već broji sedam banki?

.