Vazda niz istih riječi, uvijek jedno te isto;

Ili napinjanje strune i usiljenost strašna.

Kažem vam: neće biti pogače od toga brašna,

Voda se duboka traži, nebo široko i čisto.

.

Za kist i pero se hoće stava i posvećenja;

Viteške srčanosti, asketske geste mudraca.

Dosta je lutki na koncu i vašarskih pajaca,

Preskup je kruh slobode i vino otkupljenja.

.

Čime darivali bismo božićno Dijete zlatno?

Ono sva blaga ima i čudne moći sabire.

Ne treba urese naše ni krnjave kumire,

Na satu vječnog života ruka mu pokreće klatno.

.

Vazda škole i pravci, poetski kalup i tralje;

O, dajte tom rođenju svete tišine atom!

Pjesnici novoga doba, radite iskreno na tom;

Samo plamen u srcu čist jezik pronosi dalje!