Čelo još djevojačko, kapak živ i pokretljiv,

Čuvajuć’ bijelo lice, primaknula se tendi.

O, trebao bi ovdje pjesnik čvrst i dosjetljiv,

Da o životu Žene napiše svoj kompendij.*

.

Izvana sve je uvijek kao u sapunici:

Mota se burek, glača, pauka tjera iz sobe.

Lupa nehajna ruka Oca po slagalici,

I životi se smjerno drugima prilagode.

.

Ti starci, što Ljepotu mjere očima lijenim!

Te krčme pune dima i puzajuća plijesan!

Dućani, piće s nogu, smijeh s praskom usiljenim,

Jastuk od dosade kućne, suh i rijetko natresan.

.

No, desit će se opet, kad ćuk na platan sjedne,

Priznati neće nikom, ni danas niti sutra.

Mjesec je kod nje bio, pružao prste ledne,

Pod svilom skrivao se, ljubio je do jutra.

_________________________________________________________