NAUČIH PRIPROSTO I MUDRO ŽIVJETI
.
Naučih priprosto i mudro živjeti,
Motriti nebo moleći se Bogu,
I u predvečerje mislima broditi,
da utažim nenužnu tjeskobu.
.
Kada šušte lopuhi u klancu,
I svija se oskoruša zrela,
O životu, starom trošnom znancu,
Vedar stih bih zapisati htjela.
.
Ja se vraćam. Evo, dlan mi liže
Meka mačka što se umiljava,
I vatrica već se živa diže,
Žižak s tornja treperi, ne spava.
.
Zvuk se čuje usred tihog sata,
Klepet roda što na dimnjak slijeću,
Pa ako mi pokucaš na vrata,
Čini mi se, ni čuti te neću.
–
S ruskog prepjevala: Božica Jelušić
radio gornji grad 
