„Nisam sigurna, da li mi trebamo jedan novi pojam ljubavi, pojašnjava Nora Kreft. Zapravo vjerujem, da mi još uvijek baš onako volimo, kao što smo ljude uvijek voljeli. To je kod ljudi neka vrsta osnovne komponente. Također vjerujem, da to još znači, da mi svoje voljene uvijek doživljavamo kao nezamjenljive…“

Nora Kreft, autorica knjige „Šta je ljubav, Sokrate“ u razgovoru sa Kristijanom Milerom

Kako su poznati filozofi razmišljali o ljubavi

Immanuel Kant u svom domu organizira svečanu večeru. On želi saznati o ljubavi nešto više pojedinosti te poziva u svoj Königsberg Sokrata, sv. Augustina, Simone de Beauvoir, Sørena Kierkegaarda, Sigmunda Freuda, Maxa Schelera i Iris Murdoch.

To je scenario koji se odigrava u knjizi filozofkinje Nore Kreft: „Šta je ljubav, Sokrate?“ Kroz izmišljene razgovore znameniti pisci filozofi žele ući u trag prirodi ljubavi i pri tome iznose svoje teorije i ubjeđenja.

Prije svega oni su iznenađeni pozivom, jer Immanuel Kant nije bio posebno zainteresiran za temu ljubavi. „Jer mu je bila moralno sumnjiva“, objašnjava Nora Kreft. „On je mislio, barem u nekim njegovim spisima, da je ljubav jedna čista sklonost i kao takva niti stvarno racionalno razumljiva niti osobito moralno korisna.“

Za Kanta se dobra odluka uvijek temelji na razumu: „Za njega bi zapravo bilo interesantno pitanje, da li možemo zamisliti jednu situaciju, u kojoj je ljubav tako racionalna, da je djelovanje iz ljubavi i slijeđenje kategoričkog imperativa, zapravo isto.

Sokrat je vidio ljubav kao sredstvo za postizanje cilja

Posmatrano kroz Sokratove naočale, ljubav se ne čini moralno upitnom. Sa našim današnjim predstavama o romantičnoj ljubavi ona nema mnogo veze: „Sokrat je mislio, da je naša sreća sadržana u mudrosti i da je ljubav naposlijetku jedno stremljenje ka sreći – kao zapravo i sve druge težnje i želje kod ljudi uopće“, smatra Nora Kreft. Voljeti drugog čovjeka, pomaže nam, po Sokratu, da postanemo mudri. „Onda nas drugi ljudi, u koje smo se zaljubili, smatra Sokrat, podsjećaju na ideje, koje u nama drijemaju, a koje smo zaboravili.“

Kada na primjer vidimo jednog lijepog čovjeka, on nas pri tome podsjeti i na ideju ljepote.

To da se ljubav shvata jedino kao sredstvo, da se svijet bolje razumije, naravno to ostaje kao nešto što je neosporno. Uporavo od mislilaca 20. stoljeća je Sokratu više puta prebacivano, da on smatra voljenu osobu kao sredstvo za postizanje cilja i time naposlijetku zamjenljivom.

Tako argumentira tokom Kantovog večernjeg druženja na primjer filozof i sociolog Max Scheler (1874 – 1928). On naglašava da je odlučujući faktor ljubavi nezamjenljivost voljenog čovjeka. „Prema njemu se radi o tome, da se ukaže na to, da kada mi nekoga volimo, gubitak voljene osobe ničim ne može biti zamijenjen“, kaže Nora Kreft. „Kada mi nekoga izgubimo, na primjer kada roditelji izgube dijete, onda zapravo ništa ne može nadoknaditi taj gubitak. Čovjek može naučiti, sa tim da živi. Ali ne može dobiti ništa, što bi moglo učiniti da se taj gubitak poništi.“

Aplikacije za upoznavanje ne mijenjaju ljubav

U vezi sa nezamjenljivošću diskutiraju filozofi o aplikacijama za upoznavanje (Dating Apps), jer, kako naglašava Nora Kreft, „osobe koje u njima uzimaju učešća, na prvi pogled su predstavljene kao ekstremno zamjenljive. Kao proizvodi u jednom Supermarketu, kako kaže Max Scheler.“

Iako u „Modusu“ aplikacija za upoznavanje zaljubljivanje nije predviđeno, to ne znači, da se čovjek ne može u nekoga zaljubiti, koga je preko jedne takve aplikacije upoznao, smatra Kreft.

Čovjek u vremenu poliamorije i aplikacija za upoznavanje ne treba neizostavno jedno novo poimanje ljubavi:

„Nisam sigurna, da li mi trebamo jedan novi pojam ljubavi. Zapravo vjerujem, da mi još baš onako volimo, kao što smo ljude uvijek voljeli. To je kod ljudi neka vrsta osnovne komponente. Također vjerujem, da to još znači, da mi svoje voljene uvijek doživljavamo kao nezamjenljive.“

.